{"id":530,"date":"2014-09-03T16:09:10","date_gmt":"2014-09-03T14:09:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/?page_id=530"},"modified":"2020-12-29T23:18:12","modified_gmt":"2020-12-29T22:18:12","slug":"tekstovi-texts","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/?page_id=530","title":{"rendered":"Tekstovi \/ Texts"},"content":{"rendered":"<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong>Nevena Martinovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><strong>PREOBRA\u017dAJI PRIRODE (I) UMETNOSTI<\/strong><\/p>\n<p><strong>O STVARALA\u0160TVU ANDREE IVANOVI\u0106 JAK\u0160I\u0106<\/strong><\/p>\n<p>Topao vazduh, ugrejan od pe\u0107i koja se ne gasi, ispunjava prostor umetni\u010dinog ateljea. Polegli ili uspravljeni, tek za\u010deti ili gotovo ro\u0111eni, masivni objekti nabrekli od materije, naizgled miruju u svom skrovi\u0161tu i prepu\u0161taju se sporom delovanju elementa vazduha. Tu, u radnom prostoru Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107, u\u0161u\u0161kanom u sporednoj ulici malog grada, doga\u0111a se zagonetka stvaranja &#8211; prirodni proces postaje alhemijski. Vazduh izvla\u010di vlagu iz nagomilane oblikovane tvari i tim\u0435 istovremeno stvara umetnost. Zadu\u017een za njihovu postojanost, kada ih sasvim isu\u0161i i o\u010dvrsne, vazduh prepu\u0161ta Andreine nesvakida\u0161nje apstraktne reljefe narednim etapama oblikovanja. \u010citave nedelje, pa i mesece,umetnica provodi u radu na jednom od svojih objekata-slika. U tom dugom i fizi\u010dki zahtevnom procesu ona uspostavlja odnos sa prirodom kao \u017eivim entitetom kome ose\u0107a da i sama pripada. Iz takvog odnosa proisti\u010de umetni\u010dino poverenje u prirodu kao saradnika &#8211; strpljenje prema vazduhu koji radi sporo, kao i najve\u0107e po\u0161tovanje i pa\u017eljivostprema vatri koja donosi najdublje transformacije u njenom radu. Od najranijih umetni\u010dkih koraka oslonjena na nagonsku i kontemplativnu vezanost za prirodu Andreina stvarala\u010dka li\u010dnost pronalazi ispoljenje tek u dinami\u010dnom simbiotskom odnosu sa materijom prirode. U toplom vazduhu svog ateljea, natkriljena nad poluosu\u0161enim objektom, ona ose\u0107a da je ta tvorevina jednako umetni\u010dka koliko i organska. Da ju je jednako oblikovala njena promisao i njen potez koliko i (ne)vidljive prirodne sile koje operi\u0161u na skrivenom molekularnom nivou.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Ve\u0107 u prvim postdiplomskim godinama, umesto da svoju stvarala\u010dku energiju kanali\u0161e postoje\u0107im slikarskim sredstvima, mlada umetnica po\u010dinje da istra\u017euje izvan granica tradicionalnih umetni\u010dkih disciplina i njihovih medija. U traganju za pravim na\u010dinom opredme\u0107enja svoje vizije Andrea iznalazi sopstvenu materiju, tehnologiju i postupak, igraju\u0107i se spontano i slobodno u me\u0111uprostoru koji odvaja i povezuje sliku\/crte\u017e i skulpturu\/reljef. Tada nastaju radovi na papiru koji odbacujuosnovne postavke crte\u017ea &#8211; na kojima ne samo da ni\u0161ta nije nacrtano, ve\u0107 nema ni tragova crta\u010dkog postupka i alata. \u010cak je i pojam \u201eradovi na papiru\u201c krajnje uslovan jer je papir samo polazi\u0161te u gra\u0111enju jedne druga\u010dije podloge. U pojedinim grupama radova iz ciklusa<em>Izme\u0111u nade i bezna\u0111a<\/em> (2004-2005) i <em>Filozofiranje \u010deki\u0107em<\/em> (2005-2006) Andrea umesto hartije za crtanje pravi podlogu od smese ukva\u0161enog i poludekompostovanog papira da bi od nje, slojevitim nano\u0161enjem i postepenim su\u0161enjem, izgradila osnovu nevelike debljine ali izuzetne \u010dvrsto\u0107e.Takva podloga (ali i druge znatno fragilnije) postaje nosilacnagla\u0161eno fizi\u010dkih akcijasprovedenihneslikarskim sredstvima \u2013 udaranje \u010deki\u0107em (<em>Filozofiranje \u010deki\u0107em<\/em>), bu\u0161enje i zagrebavanje (<em>\u017drtva<\/em>, <em>Pobunjenik<\/em>), paljenje i sagorevanje (<em>Sagorevanj<\/em>e). U narednim godinama, u okviru ciklusa <em>Usavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja<\/em>(2008-2010)umetnica unapre\u0111uje stvarala\u010dki proces primenom sli\u010dnih tehnologija i procedura na platna velikih dimenzija \u010dime nastajuhibridne slike-objekti. U njihovom kosturu nalazi se platno na blind-ramu, a pozicija iz koje komuniciraju jednako sa umetnicom i publikom frontalna je kao i kod slike. Me\u0111utim,osobeno\u0161\u0107u svoje geneze (kori\u0161\u0107enjem neslikarskih materijala i procedura), nagla\u0161enom strukturom materije i nagove\u0161tenom tre\u0107om dimenzijom (debljine od 6 do 10 cm) ovi radoviiskora\u010duju iz diskursa slikarstva i name\u0107u se svojom objektno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Ciklusi radova na papiru <em>Filozofiranje \u010deki\u0107em<\/em> i slika-objekata <em>Usavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja<\/em> pripadaju zajedni\u010dkoj fazi, mo\u017ee se re\u0107i i prvoj velikoj fazi Andreinog radau kojoj se jasno raspoznaju dva dominantna stvarala\u010dka principa.Jedanse odnosi na proces stvaranja: umetni\u010dko delo nastaje kao rezultat umetni\u010dkog delovanja. Ideja ili stanje kao sadr\u017eaj rada opredme\u0107ujuse umetni\u010dinom akcijom. Drugi princip se odnosi na delo kao umetni\u010dki objekat \u2013 ono nije samo posledica delovanja ve\u0107 je predodre\u0111eno da bude tragideje i umetni\u010dkog iskustva. Grupa radova na papiru <em>Filozofiranje \u010deki\u0107em<\/em> i grupa slika-objekata zbirno nazvana <em>Voli svoju sudbinu<\/em> (svaki od tri rada uklju\u010duje distinktivne pojmove: \u201eDi\u0161em\u201c, \u201eKrvotok\u201c i \u201eKosmos\u201c)nastaju kao proizvod akcije u kojoj po\u010diva puna Andreina koncentracija i koja jeste osnovni oblik ispoljavanja stanja u kome se umetnica nalazi. Silovit udarac \u010deki\u0107a o beton na koji je postavljen papir(<em>Filozofiranju \u010deki\u0107em<\/em>) ili smireni i koncentrisani ubodkoji probija tkivo podloge (<em>Voli svoju sudbinu<\/em>) \u2013 sprovedeni u repetitivnom postupku\u2013 ovi potezi jesu osnovni iskaz Andreinog egzistencijalnog trenutka. Vode\u0107a uloga same akcije, i to neestetskog isvakako neslikarskog karaktera, uvodi performativnu dimenziju u Andreinu umetnost. Ona sama ne skriva naklonost prema performansu, od Jozefa Bojsa do Marine Abramovi\u010d, zbognjegovog stavljanjajednakosti izme\u0111u umetnosti i \u017eivota. <em>Filozofiranje \u010deki\u0107em<\/em> jeste otisak sirove \u017eivotne energije, koja se neizdr\u017eivo i nezadr\u017eivo manifestuje udarcem. Umesto verbalnim ili vizuelnim formama koje ju zatvaraju u apstraktne semanti\u010dke okvire, Andrea tra\u017ei od sopstvene kontemplativne prirode da ostavi fizi\u010dki trag i donese realnu promenu u njenom postojanju. Da ideja udari. Da rupa i ogrebotina postanu ne samo metafora ve\u0107 realni trag ideje u \u010dulnom prostoru. Da se filozofska na\u010dela spuste iz teorijskog oblaka i neopozivo po\u010dnu da se \u017eive. Papir polo\u017een na beton o koji umetnica udara \u010deki\u0107em jeste lakmus traka koja bele\u017ei koncentraciju buntovne energije. Poderotinama, ogrebotinama i rupama na njemu akcija ispisuje ultimatum postojanju. Slika-objekat <em>Voli svoju sudbinu-di\u0161em<\/em> (mada se za primer mogu uzeti i druga dva rada iz iste grupe) prethodnom radu je bliska kakovizuelno (podloga koja je celom povr\u0161inom izbu\u0161ena sitnim rupama)tako i konceptualno, s obzirom na to da je proces stvaranja sproveden kao akcija i do\u017eivljen kao iskustvo.Me\u0111utim ovaj rad nosi dijametralno suprotnu energiju \u2013 stabilnu, kanalisanu i osve\u0161\u0107enu. Umetnica se u sesijama posve\u0107uje sporom bu\u0161enju rupa u podlozi. Ponavljanje istog postupka u kome je celokupna koncentracija sabrana u nekoliko jednostavnih poteza uvodi u stanje meditacije, odnosno osve\u0161\u0107ivanja sopstvenog disanja (<em>Di\u0161em<\/em>) i otkucaja srca (<em>Krvotok<\/em>) &#8211; sopstvenog prisustva (<em>Kosmos<\/em>). Ovaj proces pretvara umetni\u010dko delo u meditativno uto\u010di\u0161te, u prostor samootkrivanja, na sli\u010dan na\u010din na koji to posti\u017ee Marina Abramovi\u0107 svojim performansom <em>Brojanjepirin\u010da<\/em>. Radovi<em>Voli svoju sudbinu<\/em>ukazuju na prelazak iz ekstrovertirane, brutalne i pobunjeni\u010dke energije koja je metafora aktivnog principa, delovanja i kretanja(u <em>Filozofiranju \u010deki\u0107em<\/em>) \u2013 u usporeno stanje ne-delanja u kome se \u010dovek jednostavno \u201egleda kako postoji\u201c<a href=\"#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a>.Naslov \u010ditavog ciklusa<em>Usavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja<\/em> upu\u0107uje na izgubljenost \u010dovekovog dodira sa sopstvom.U vrtlogu stalnog delanja, izme\u0111u automatskih svakodnevnih aktivnosti i svesnog ispunjavanja zacrtanih ambicija, izme\u0111u imperativa stalnog kretanja kroz vreme i prostor, alii sveobuzimaju\u0107eg virtuelnog \u017eivljenja\u2013\u010dovekova svest o sopstvenom postojanju i prisustvu biva odlo\u017eena, neretko na\u017ealost i ukinuta. U Andreinom slu\u010daju, umetnost jeste meditativni proces \u2013 ona je ta ve\u0161tina kojom se umetnica zaustavlja, odbacuje omota\u010d vremena-brzine-anga\u017eovanosti i ostaje ogoljena pred sobom. Na trenutke se \u010dini da je slo\u017eena procedura izvo\u0111enja Andreinih radova podsvesno inicirana njenom dubokom potrebom za trajanjem, za dugim i sporim procesom koji joj pru\u017ea vreme i okolnost da se iz svakodnevice ponovo spusti u sebe. Stoga, tri rada <em>Voli svoju sudbinu<\/em> jesu vizuelni manifest meditativne uloge umetnosti u Andreinom stvarala\u0161tvu.<\/p>\n<p>Proces stvaranja umetni\u010dkog dela, kao \u0161to smo videli, za umetnicu jeprvenstveno iskustven, a posledi\u010dno realizacion. Me\u0111utim, kroz radove na papiru kao \u0161to su <em>\u017drtva<\/em>(2005), <em>Pobunjenik<\/em>(2005-2006) ili <em>Sagorevenje<\/em>(2005-2006), a posebno u slikama-objektima kao \u0161to su <em>Privid<\/em>(2008-2010) i <em>Vra\u010d<\/em>(2008-2010)taj proces je duboko skop\u010dan sa umetni\u010dinim rukovanjem materijom iz prirode. Tu materiju Andrea koristi kao tkivo u kome iskustvom akcije ostavlja trag &#8211; realizuje umetni\u010dko delo kao otisak ideje u prirodnoj tvari.\u00a0 U slo\u017eenoj upotrebi prirodnih materijala (drveta, papira, pamuka), elemenata prirode (vode, vatre i vazduha) i prirodnih procesa (kva\u0161enja, su\u0161enja, sagorevanja, raspadanja), razlikuju se postupak gra\u0111enja podloge i proces njenog \u201enaru\u0161avanja.\u201c Odnos podloge i traga, karakteristi\u010dan za klasi\u010dan medij slike, bivasu\u0161tinski izmenjena time \u0161to trag ne ostaje na povr\u0161ini podloge, ve\u0107 se utiskuje i postaje uzrok njene unutra\u0161nje strukturalne transformacije. Na\u010dinjena od prirodne materije, podloga se pona\u0161a kao \u017eiva tvar i ne samo da pru\u017ea otpor ve\u0107 i reakciju na Andreine poteze &#8211; udarce, bu\u0161otine, posekotine, sagorevanja. Naposletku nastaje umetni\u010dki objekat kao svojevrsno o\u017eiljno tkivo. O\u017eiljak, izraz koji sama umetnica rado koristi, me\u0111utim nije shva\u0107en kao posledica bolnog iskustva, ba\u0161 kao \u0161to ni naizgled agresivni postupci nisu predumi\u0161ljeni kao povre\u0111ivanje. U pitanju je opredme\u0107enje umetni\u010dinog promi\u0161ljanja o postojanjui to kroz postupak kojim se reinvenira sam \u017eivot. Dobar primer su radovi na papiru naslovljeni <em>\u017drtva<\/em>, na \u010dijem tragu je potom nastala i slika-objekat <em>Vra\u010d<\/em>. U sr\u017ei ovih radova u kojima je podloga sirovo razgrebana u razli\u010ditim pravcima le\u017ei Andreino promi\u0161ljanje o fenomenu \u017ertvovanja kao jednom od vidova najdublje transformacije u \u017eivotu \u010doveka. Vizuelni pokreta\u010d ove kontemplativne preokupacije bila je istro\u0161ena kuhinjska daska za se\u010denje koja je svoj oblik i boju promenila usled bezbrojnih ureza, udaraca i \u017eivotinjsko-biljnih sokova kojima je godinama natapana. Na tom starom par\u010detu drveta kasapljenoje meso, pripremani porodi\u010dni obroci i prazni\u010dne trpeze za koje se u paganskim religijama uvek vezuje ritualno \u017ertvovanje \u017eivotinja ili biljaka. \u017drtva uvek podrazumeva trpljenje kao zalog preina\u010denja lo\u0161eg u dobro, tegobnog stanja u blagostanje, gubitka u dobitak, pogre\u0161ke u iskupljenje. U religiji \u2013 \u017ertva jeste verovanje u praksi, ono koje u krajnjoj instanci vodi u najvi\u0161i oblik transformacije \u2013 \u017eivot posle smrti. \u017drtvovanje Bogo-sina od strane Bogo-oca, odnosno \u017ertva koju Hristos podnosi jeste sredi\u0161nji doga\u0111aj hri\u0161\u0107anske istorije \u2013 onaj koji donosi spasenje i ve\u010dni \u017eivot \u010ditavom ljudskom rodu. No, \u017ertva je u Andreinoj perspektivijednako ona u \u017eivotu obi\u010dnog \u010doveka &#8211; kontinualno oduzimanje manjeg ili ve\u0107eg dela sopstva zarad dobrobiti drugoga. Mehani\u010dke ogrebotine u podlozi <em>\u017drtve<\/em> ili one nastale kontrolisanim spaljivanjem materije u <em>Vra\u010du<\/em> jesu mesta na kojima je razgradnja preina\u010dena u stvaranje, na kojima se podloga transformi\u0161e u umetni\u010dko delo. \u017drtvovanje stabilnosti, sklada, celovitosti jeste put sazrevanja, a o\u017eiljak nastao u tom samonaru\u0161avanju zapravo je mesto ra\u0111anja identiteta \u2013 bilo kao autenti\u010dnog dela umetnosti ili kao \u010dovekove li\u010dnosti.<\/p>\n<p>Nova faza u stvarala\u0161tvu Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 nastaje sa ciklusom radova <em>\u010covek je priroda<\/em> kome pripadaju i najnovija dela nastala tokom 2019. i 2020. godine. U slikama-objektima iz prethodnog ciklusa Andrea je stvarala utiskuju\u0107i svoj potez i akciju u podlogu. Podloga je u tim radovima uvek u polo\u017eaju prirodnog entiteta koji trpi, a \u010dija transformacija se doga\u0111a u dubini strukture, u samom tkivu, ostaju\u0107i percipirana plo\u0161no, nalik ko\u017ei ili kori drveta. Andrea je ta koja menja tkivo prirode svojim delovanjem &#8211; akcijom koja, kao \u0161to smo ve\u0107 videli, za umetnicu ima veoma va\u017enu ulogu kao proces samoispoljavanja i samospoznaje. U grupi radova koje stvara od 2012. godine umetnica izlazi iz dominiraju\u0107eg polo\u017eaja spram podloge i uspostavlja ravnopravan odnos sa materijom.Posledi\u010dno ono \u0161to je bila mestimi\u010dno zaravnjena podloga i pona\u0161alo se kao sloj prirodnog tkiva sada postaje duboki reljef i pona\u0161a se kao organ ili telo. Otuda je za radove iz druge velike faze Andreinog rada, koja i danas traje, pravilnije koristiti odrednicu objekat-slika. Unutra\u0161nji oslonac i dalje je nategnuto platno, rad se i dalje primarno posmatra sa frontalne pozicije (mada zbog igre svetla i senkiu dubokom reljefu zahteva kretanje posmatra\u010da do samih ivica). Me\u0111utim, iako nije slobodnostoje\u0107i objekat umetnica ga modeluje u materiji i istiskuje u prostor, kako ispred nevidljivog kostura blind-rama tako i izvan njegovih bo\u010dnih ivica, stvaraju\u0107i nepravilne i fluidne granice izme\u0111u rada i prostora. Na ovaj na\u010din utisak o objektnosti rada &#8211; njegovoj reljefnoj strukturi, izra\u017eenoj masivnosti, zasi\u0107enosti materijom -postaje vode\u0107i element u definisanju prirode radova iz ciklusa <em>\u010covek je priroda<\/em>. Rukuju\u0107i velikom koli\u010dinom prirodne smese koju sama pravi, nanosi, oblikuje, su\u0161i, ponovo kvasi, remodeluje, ponovo sporo i dugo su\u0161i,kontrolisano pali i sagoreva, brusi \u2013 Andrea sa materijom uspostavlja svojevrstan sparingpartnerski odnos. Kao \u017eiva tvar pod uticajem \u017eivih procesa, prirodna materija je nepredvidiva a manipulacija njomepretvara se u naizmeni\u010dnisukob i usagla\u0161avanja njene i umetni\u010dine \u0107udi. \u201eImam utisak kao da sam u sukobu sa izra\u017eeno animalnom energijom. Kao da se borim sa sna\u017enom \u017eivotinjom u materiji, ili u sebi\u201c<a href=\"#_ftn2\" name=\"_ftnref2\">[2]<\/a> \u2013 opisala je umetnica svoj svakodnevni do\u017eivljaj u procesu rada na najnovijem objektu-slici, koga je naslovila <em>Opstanak<\/em>(2019-2020). Naposletku strpljive ali intenzivne borbe, me\u0111usobnog otimanja i prepu\u0161tanja, nastaje delo kojim umetnica vi\u0161e ne upisuje sebe u tkivo prirode ve\u0107 postaje stvaralac jednog novog entiteta prirode u prostoru umetnosti.<\/p>\n<p>Na po\u010detku ovog umetni\u010dinog prodora nalazi se rad <em>\u017dig<\/em>(2012-2013) kao prelazni oblik izme\u0111u slike-objekta i objekta-slike. U segmentu rada koji je uokviruju\u0107iumetnica pravi ureze, pukotine, bu\u0161otine, ispune. Taj \u201enaru\u0161eni\u201c deo jeste metafora \u017eivota oblikovanog iskustvima, iz \u010dijih o\u017eiljaka izrasta memorija<a href=\"#_ftn3\" name=\"_ftnref3\">[3]<\/a> kao identitetska odrednica \u010doveka. Za razliku od okolnog tkiva, \u201ememorijska plo\u010da\u201c, u sredi\u0161tu objekta, nastaje gra\u0111enjem, a ne razgradnjom \u2013 njena suptilnareljefnost nastaje minucioznim dodavanjem i modelovanjem materije, ba\u0161 kao \u0161to se se\u0107anja umno\u017eavaju i zbijaju u intimnu istoriju \u010doveka. Ona je prolazni doga\u0111aj transformisan u vrednost ili pak traumu, \u017eivljenje preina\u010deno u karakter \u2013 o\u017eiljak pretvoren u \u017eig.<\/p>\n<p>Paralelno sa <em>\u017digom<\/em> i <em>Memorijom<\/em>(2012-2013) Andrea zapo\u010dinje rad na objektu-slici<em>\u010covek je stvaralac<\/em>(2012-2015) sa kojim zakora\u010dujeu drugu fazu svog rada ipunu stvarala\u010dku zrelost. Sama umetnica je definisala svoju energiju tokom stvaranja rada kao natalnu energiju, pa no\u0161en njome celokupan umetni\u010dki proces, a zatim i kona\u010dno delo, jednako na fizi\u010dkom i simboli\u010dkom nivou, upu\u0107uju na sporo klijanje i veli\u010danstveno ra\u0111anje \u017eivota. Umetnica koristi zavoj kao osnovnu gradivnu materiju rada, jer se tanka pamu\u010dna tkanina povezuje sa grani\u010dnim podru\u010djima \u017eivota \u2013 bebe se uvijaju u pamu\u010dne pelene po dolasku na svet, gaza i zavoj su za\u0161titna omotnica na mestima povrede tela, kona\u010dno pojedini posmrtni rituali poput mumificiranja podrazumevaju upotrebu sli\u010dne tkanine. Iscepane na bezbrojne trake, kva\u0161ene i gu\u017evane, umetnica tanke zavoje nejednako i nepravilno uvija i sla\u017ee sporo i slojevito.Iz tog dugog procesa izrasta masa koja svojom strukturom deluje kao da se kre\u0107e iznutra, te da je to dinami\u010dno unutra\u0161nje zbivanje pomera nalik velikom talasu ka i od ovalne forme u samom sredi\u0161tu rada. To ovalno, glatko i svetlo, gotovo isijavaju\u0107e polje, nalazi se u centrukoliko forme toliko i sadr\u017eaja ovog objekta-slike.Iako je Andrein rad od samih po\u010detaka krajnje apstraktan i nenarativan, vizuelne asocijacije ponekad, uz oprez i svest da nisu klju\u010dne za razumevanje, ipak mogu dati po\u010detno usmerenje. Otuda asocijacije na jaje (kao inkubatora \u017eivota) ili na doga\u0111aj oplodnje jajne \u0107elije na mikroskopskom nivou ili pak na zigot utonuo u meko i sigurno tkivo materice gde nastavlja svoj razvoj u embrion \u2013 sve su to asocijativna polazi\u0161ta koja nisu bila po\u010detna ideja same umetnice, ali koja vezano\u0161\u0107u za ideju stvaranja i ra\u0111anja \u017eivota postavljaju posmatra\u010da u pravilnu poziciju spram ovog rada. Izvesnu pomo\u0107 u odgonetanju mogu nam pru\u017eiti pojedina saznanja o umetni\u010dinom postupku rada. Najpre delo se od samog po\u010detka gradi i razvija oko sredi\u0161njeg ovalnog polja, koje dakle ne nastaje kao praznina koju materija oblikuje svojom koncentracijom, ve\u0107 naprotiv od kojeg i oko kojeg se materija nagomilava i raste. U samom za\u010detku rada, podloga (tako\u0111e napravljena od materije) koja je u ravni sa centralnim poljem i okru\u017euje ga ima crnu, gotovo ugljenisanuboju. Kroz vreme, umetnica je parcijalno i slojevito prekrivasvetlom trakastom masom od koje oblikuje reljef nalik rastu\u0107em i pulsiraju\u0107em organu. Dakle, kroz sam rad, Andrea prolazi etape koje nisu samo mehani\u010dke i proceduralno uslovljene ve\u0107 jednako simboli\u010dke. Pokreta\u010d transformacije crne ravne podloge kao nematerije u slo\u017eeni \u017eili\u010dasti sistem svetle i \u017eive materije, odnosno transformacije tame u svetlost, predstavlja to sredi\u0161te koje nastaje prvo i ostaje nepromenjeno do kraja. U procesu svog nastanka objekat-slika <em>\u010covek je stvaralac<\/em>simulira udahnjivanje \u017eivota u materiju\u2013 metafizi\u010dki doga\u0111aj koji na makrokosmi\u010dkom nivou predstavlja stvaranje sveta i prirode, ali i \u010doveka kao njenog neodvojivog dela (otuda su prethodno pomenute asocijacije opravdane). Na mikrokosmi\u010dkom nivou, na koji referi\u0161e i naslov rada, sam \u010dovek preuzima kormilarsku ulogu u ovom ontolo\u0161komzbivanju koje se u umetni\u010dinom slu\u010daju ostvaruje u polju jednako umetnosti i roditeljstva.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Iako po prirodi umetni\u010dkog procesa i kona\u010dnog rada ciklus <em>\u010covek je priroda<\/em> predstavlja novi korak, dalji razvoj i sazrevanje u stvarala\u0161tvu Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107, on je me\u0111utim, na konceptualnom nivou izvan ovako linearne percepcije umetni\u010dinog razvoja. Zajedno sa ostatkom njenog opusa on pripada jedinstvenom korpusu ideja koje su kao \u017eivotna filozofija ustalnoj umre\u017eavaju\u0107oj i pro\u017eimaju\u0107oj cirkulaciji. Naslovi Andreinih radova i ciklusa neposredno svedo\u010de o dubokoj ukorenjenosti njene umetnosti u traganju za odgovorima na ve\u010dna pitanja o postojanju, o prirodi \u010doveka i sveukupnog \u017eivota kome pripadamo. Nazivi radova su ravnopravni segment umetni\u010dinog autorstva \u2013 nikada nisu birani naknadno niti nasumi\u010dno, ve\u0107 se kristali\u0161u tokom procesa rada i dobijaju krajnji izraz zajedno sa delom. Po ugledu na filozofe kojima je njen pogled na svet najbli\u017ei \u2013 pre svih Heraklita i Lao Cea, ali i Ni\u010dea kao i pesnika Vita Markovi\u0107a \u2013Andrea svojim radovima daje naslove kratkih formi nalik poetskim komentarima jezgrovitog i slojevitog smisla.Za pojedine radove iz svojih ranih serija objekata <em>Um-san-smrt<\/em>(2005)i <em>Biti \u010dovek<\/em> (2006-2007)<a href=\"#_ftn4\" name=\"_ftnref4\">[4]<\/a>umetnicaje vezala konkretne citate iz Heraklitovih <em>Fragmenata<\/em><a href=\"#_ftn5\" name=\"_ftnref5\">[5]<\/a> \u0161to je, ispostavi\u0107e se u kasnijem radu, bio pouzdan putokaz ka filozofskom diskursu kome pripada njena misao. Radi se prevashodno o heraklitovskim ontolo\u0161kim i kosmolo\u0161kim postavkama, me\u0111u kojima je za Andrein rad od posebne va\u017enosti ideja o promeni kao zakonitosti postojanja, shva\u0107enoj istovremeno kao smena i preobra\u017eaj. Neodvojivo od nje jeste na\u010delo da se \u201eharmonija sveta sastoji iz suprotnih te\u017enji\u201c<a href=\"#_ftn6\" name=\"_ftnref6\">[6]<\/a> na \u010dijem se odnosu \u2013 sukobu, saglasju i smeni \u2013 temelji sam \u017eivot.<\/p>\n<p>Vratnice kontemplativnog odnosa prema stvarnosti u Andreinom \u017eivotu \u0161irom je otvorila prva velika prekretnica u njenom sazrevanju \u2013 nagli i trajni prekid veze sa mestom ro\u0111enja i odrastanja. Andreina porodica na\u0161la se me\u0111u izbeglicama iz Hrvatske u Jugoslovenskom gra\u0111anskom ratu, a zajedno sa njima <u>jedanaestogodi\u0161nja<\/u> devoj\u010dica zauvek je napustila fizi\u010dko i socijalno okru\u017eenje kojim je modelovana njena li\u010dnost u razvoju. Bilo je to, kako ga je umetnica okarakterisala, prvo \u201eizmicanje tla pod nogama\u201c \u2013 prvo suo\u010davanje sa nestabilno\u0161\u0107u stvarnosti i promenom kao \u017eivotnom istinom. Kasnije, kroz njeno stvarala\u0161tvo, ispostavi\u0107e se da uticaj na njenu svest nije u tolikoj meri imalo brisanja celokupnog konteksta dotada\u0161nje li\u010dne istorije, ve\u0107 pre spoznaja da i (drasti\u010dnom) promenom \u017eivotnog konteksta njeno postojanje i identitet traju. Ovo svojevrsno otkrovenje utemeljeno u ranom \u017eivotnom iskustvu vremenom \u0107e je pribli\u017eiti Heraklitovoj filozofiji, posebno njegovoj teoriji o promeni kao jedinoj zakonitosti prirode. Od \u017eivotnih okolnosti koje su usledile, poput nove egzistencijalne nestabilnosti po zavr\u0161etku studija slikarstva, do globalnih poljuljavanja modela stvarnosti u novim nau\u010dnim otkri\u0107ima \u2013 sve je u Andreinoj svesti vodilo oja\u010davanju heraklitovskih teza kao \u017eivotne filozofije. Shvatanje po kome se sve menja, a samo je promena ne\u0161to postojano za Andreu nije destabili\u0161u\u0107i odnos prema stvarnosti, ve\u0107 naprotiv &#8211; novi oslonac i sigurnost. Ovaj aspekt svog poimanja stvarnosti Andrea izvodi u prvi plan kroz naslove dva najnovija objekta-slike: <em>Dan na zemlji \u2013 bestemeljno tlo \u2013 preobra\u017eaj stvarnosti<\/em>(2019-2020) i <em>No\u0107 na zemlji \u2013 bestemeljno tlo \u2013 preobra\u017eaj stvarnosti<\/em>(2020). Tlo kao slo\u017eena alegorija \u010dovekovih sveukupnih saznanja jeste nepostojana tvorevina \u2013 samo privid stabilnosti na koju oslanjamo jednako varljivu samospoznaju. Nestabilnost je za Andreu pozitivna kategorija jer je pokazatelj neminovnosti promene \u2013 preobra\u017eaja kao nove mogu\u0107nosti kojase otvara \u010dim se, nalik opseni, izmakne tlo pod nogama. Andrein do\u017eivljaj bestemeljnost stoga nije gubitak tla ve\u0107 granica, nije padanje ve\u0107 lebdenje, nije ponor ve\u0107 beskraj.<\/p>\n<p>Promena kao vitalan i \u017eivotvorni princip, prisutna je u svakom segmentu Andreine umetnosti. Proces nastanka jednog dela temelji se na nizovima transformacija materije, u kojima se prepoznaje gotovo heraklitovska smena elemenata: \u201esmrt zemlje rodi vodu\u201c (\u010dvrsti materijali poput kartona i papira kvase se i razgra\u0111uju natapanjem vodom \u010dime se dobijamokra i nestabilnagradivna masa), \u201esmrt vode rodi vazduh\u201c (u dugom procesu su\u0161enja na toplom vazduhu masa se stvrdnjava u stabilnu formu) i \u201esmrt vazduha rodi vatru\u201c<a href=\"#_ftn7\" name=\"_ftnref7\">[7]<\/a> (\u017eivi plamen gutaju\u0107i kiseonik raspaljuje, pr\u017ei i sagoreva novonastalu o\u010dvrslu tvar). Sa anti\u010dkim filozofom umetnica deli izra\u017eenu naklonost prema elementu vatre<a href=\"#_ftn8\" name=\"_ftnref8\">[8]<\/a>koji je njen nezaobilazni asistent u finalizaciji rada. Vatrusa jedne strane upotrebljava kao kontrolisani plamen koji ostavlja jasan linearni trag (<em>Sagorevanje<\/em>, <em>Vra\u010d<\/em>), dok sa druge strane, u radovima poput ve\u0107ine iz ciklusa <em>\u010covek je priroda<\/em>,plamenu prepu\u0161ta celokupno telo objekta i vatra je ta koja daje jednu od poslednjih identitetskih osobenosti kona\u010dnom radu. Tako je primena plamena (razli\u010dite ja\u010dine, trajanja, na materiji razli\u010ditog kvaliteta i sastava) zaslu\u017ena \u010dak i za najrazli\u010ditije nijanse Andreinih radova &#8211; \u201eboje vatre\u201c, kako ih sama umetnica naziva \u2013 od ugljenisano crne, preko tamnih nijansi ljubi\u010daste, zelene, plave, do zemljanih tonova braon, crvene, narand\u017easte i oker. Ve\u0107 je re\u010deno da je jedan od klju\u010dnih preobra\u017eaja u Andreinoj umetnosti onaj u kome unutra\u0161nji sadr\u017eaj, bilo misao, emocija, stanje svesti, menja materiju iz prirode i tu prirodnu tvar preobra\u017eava u najvi\u0161i oblik ljudske kreacije. Isti preobra\u017eaj ima i suprotan smer na kome se umetnost koju stvara \u010dovek vra\u0107a u prostor prirode. Ova dvosmernatransformacija jeste Andrein na\u010din da istovremenim delovanjem u obe sfere, njeno stvarala\u0161tvo bude prostor njihovog preklapanja i poistove\u0107ivanja umetnosti i \u017eivot.<\/p>\n<p>U tom preklapanju va\u017ena spojnica je odnos suprotnosti u kome le\u017ei ve\u010dnost promene &#8211; \u017eivota i smrti, ra\u0111anja i umiranja, svetlosti i tame, duha i materije. Dva objekta-slike <em>\u010covek je lavirint-tama-svetlost<\/em>(2014-2015) i <em>\u010covek je vezan<\/em>(2014-2015) ukazuju upravo na ve\u010dito smenjuju\u0107u dvojnu prirodu \u010doveka. Sa jedne strane stoji njegov beskona\u010dni umni i duhovni potencijal, zamr\u0161en, misti\u010dan i dubok, koji je jedini na svetu u stanju da dotakne tajne univerzuma. Andrein lavirint nedvosmisleno komunicira Heraklitovim fragmentom: \u201eDu\u0161i granica ne\u0107e\u0161 na\u0107i, pa da svim putevima pro\u0111e\u0161: tako je duboko (skrivena) njena mera.\u201c<a href=\"#_ftn9\" name=\"_ftnref9\">[9]<\/a> Istovremeno \u010dovek je,znatno \u010de\u0161\u0107e, ograni\u010den predrasudama, konvencijama i neznanjem, uspavan je i povr\u0161an, nalik Andreinom objektu \u2013 vezan je i jednosmeran.Dvojno\u0161\u0107u \u010dovekovog postojanja umetnica se bavi i u ciklusu radova na papiru naslovljenom<em>Sve vidljivo po\u010diva na nevidljivom<\/em>(2017-2020). Vra\u0107aju\u0107i se u meditativno stanje nalik onome karakteristi\u010dnom za ranije slike\u2013objekte <em>Voli svoju sudbinu<\/em>(o \u010demu svedo\u010di sli\u010dan postupak bu\u0161enja podloge, ali i naslov dva rada:<em>Gledam se kako postojim<\/em>), umetnica traga za propusnom granicom na kojoj, nalik izbu\u0161enoj podlozi kroz koju probija svetlost, ljudsku svest zapljuskuje podsvest, a ljudski racio intuicija. San je jedna od tih poroznih i nestabilnih pregrada na kojoj \u010dovek doti\u010de nevidljivu i neistra\u017eenu divljinu svog bi\u0107a (<em>Divljina<\/em>), u kojoj ne va\u017ee dimenzije fizi\u010dkog prostora (<em>Lebdenje<\/em>, <em>\u0160ta je ispod \u2013 \u0160ta je iznad<\/em><a href=\"#_ftn10\" name=\"_ftnref10\">[10]<\/a>), u kojoj se postavke razuma razbijaju nalik fatamorgani (<em>Fatamorgana<\/em>), uspon izjedna\u010dava sa zaronom (<em>Veliki uspon \u2013 no\u0107<\/em>), a senka razotkrivavi\u0161e nego svetlost (<em>Zaron-daleki predeli<\/em>).Kao na granici sna (<em>Na granici sanjanja<\/em>), apstraktne geometrijske forme koje se pomaljaju na ovim radovima me\u0111usobno se zamagljuju, pro\u017eimaju i gube u rupi\u010dastom tkanju. Pomenimo i na ovom mestu Heraklita, koji je me\u0111u ljudima razlikovao budne i uspavane, one koji te\u017ee razumevanjuzakona prirode i tragaju za ve\u010dnim istinama, odnosno one koji \u017eive svakodnevicu bez promi\u0161ljanja o svom postojanju. Svako pitanje o sebi kao delu prirode jeste budilnik, iskorak iz snovi\u0111enja u svesnost. Kroz umetni\u010dko stvaranje Andrea pronalazi puteve iz jedne u drugu sferu ljudskog uma, daruju\u0107i nam ih sa\u010duvane u svojim radovima, sa naslovima kao putokazima za sigurnije kora\u010danje.<\/p>\n<p>Posebno mesto u Andreinom kontemplativnom ali i empirijskom odnosu prema stvarnosti zauzima promisao o jedinstvu svega u pojavnom svetu. Ova op\u0161ta metafizi\u010dka postavka koja je u razli\u010ditim varijacijama prisutna u filozofijama i religijama sveta, na\u0161la se u konceptualnom sredi\u0161tu Andreinog ciklusa <em>\u010covek je priroda<\/em>. Proizilaze\u0107i, pripadaju\u0107i i vra\u0107aju\u0107i se jednom zajedni\u010dkom metafizi\u010dkom izvoru, bilo da se on kompleksno defini\u0161e kao Logos, Tao ili Bog, \u010ditav svet odnosno priroda jeste Jedno bez obzira na beskona\u010dne pojavne razli\u010ditosti koje postoje unutar nje.\u201eOduvek sam ose\u0107ala naklonost prema materiji, pre svega\u00a0 bliskost sa materijom iz prirode. \u017delela sam da stvorim delo koje bi bilo pravi odraz mene, a to zna\u010di mene kao neodvojivog dela prirode.\u201c<a href=\"#_ftn11\" name=\"_ftnref11\">[11]<\/a>Ovakav do\u017eivljaj pripadanja prirodi umetnica je osvestilai prepoznalau filozofiji o Jednom koje pro\u017eima sve.\u010covek ne samo da je deo prirode, ve\u0107 je njen ekvivalent, pa je tako i svaka njegova tvorevina samo nova razlika u tom jedinstvu. Me\u0111u bezbrojnim razlikama,umetni\u010dka dela poput Andreinih nalikuju filozofskim prodorima \u2013unutar mno\u0161tva osvetljavaju Jedno. Kona\u010dno, celokupnoAndreino stvarala\u0161tvo, koga je tek fragmentarnodotakao ovaj tekst, predstavlja refleksiju \u201ena\u010dela jedinstva u mno\u0161tvu i razlike u jedinstvu.\u201c<a href=\"#_ftn12\" name=\"_ftnref12\">[12]<\/a>Svi njeni radovi, samostalni, samosvojni i me\u0111usobno razli\u010diti, istovremeno su, konceptualno i rukopisno,pripadaju\u0107i Jednomkoherentnom opusu i Jednoj autenti\u010dnoj stvarala\u010dkoj poetici.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a><em>Gledam se kako postojim<\/em> je naslov dva rada na papiru iz 2017. i 2018. godine o kojima \u0107e biti re\u010di u nastavku teksta.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref2\" name=\"_ftn2\">[2]<\/a>Izjava umetnice data u privatnom razgovoru sa autorkom teksta (Beograd, 16. avgust 2020)<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref3\" name=\"_ftn3\">[3]<\/a>Sredi\u0161nji segment ovog rada umetnica istovremeno uzima kao predlo\u017eak za nastanak samostalnog objekta-slike naslovljenog <em>Memorija<\/em> (2012-2013).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref4\" name=\"_ftn4\">[4]<\/a> U pitanju su ciklusi umetni\u010dkih objekata u kojima umetnica kombinuje manipulaciju prirodnim materijalima i redimejd predmetima, a koji ne ulaze u razmatranje umetni\u010dinog rada u okviru ove studije i izlo\u017ebe.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref5\" name=\"_ftn5\">[5]<\/a> U objektu <em>Spava\u010d<\/em> (ciklus <em>Um-san-smrt<\/em>, 2005) ispisan je fragment: \u201eNo\u0107u kad mu se ugasi o\u010dinji vid, \u010dovek ipak dodiruje svetlost. Iako \u017eiv, dodiruje on u snu mrtvaca, budan \u2013 dodiruje spava\u010da\u201c (Heraklit, 26, <em>Fragmenti<\/em>, preveo Miroslav Markovi\u0107 u: <em>Pevanje i mi\u0161ljenje. Heraklit, Helderlin, Ni\u010de, Hajdeger<\/em>, priredio Igor Markovi\u0107, Moderna, Beograd 1990, 17). Za objekat <em>Biti \u010dovek <\/em>umetnica vezuje citat: \u201eLjudski \u017eivot (vek) \u2013 to je dete koje se igra, kami\u010dke na tabli tamo-amo reda: de\u010dje carstvo!\u201c (Heraklit, 52, <em>Fragmenti<\/em>, preveo Miroslav Markovi\u0107 u: Isto, 28)<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref6\" name=\"_ftn6\">[6]<\/a> Heraklit, <em>Fragmenti<\/em>, preveo dr Marko Vi\u0161i\u0107, u: Isto, 75.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref7\" name=\"_ftn7\">[7]<\/a>Heraklit, 76, <em>Fragmenti<\/em>, preveo Miroslav Markovi\u0107 u: Isto, 21.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref8\" name=\"_ftn8\">[8]<\/a>Ovde je u pitanju prirodni element za razliku od Heraklitovog kosmolo\u0161kog pojma vatre kao ve\u010dnog ognja obdarenog razumom koji upravlja svime u vasioni.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref9\" name=\"_ftn9\">[9]<\/a>Heraklit, 45, <em>Fragmenti<\/em>, preveo Miroslav Markovi\u0107 u: Isto, 22.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref10\" name=\"_ftn10\">[10]<\/a>Nadovezuju\u0107i se na ciklus radova na papiru <em>Sve vidljivo po\u010diva na nevidljivom<\/em> umetnica iste idejne premise razvija u objektu-slici <em>U svim pravcima \u2013 ono \u0161to sanja \u2013 ono \u010demu se nada<\/em> (2018-2019).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref11\" name=\"_ftn11\">[11]<\/a> Izjava umetnice data u privatnom razgovoru sa autorkom teksta (Beograd, 16. avgust 2020)<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref12\" name=\"_ftn12\">[12]<\/a>Dr Marko Vi\u0161i\u0107 u:\u00a0 Heraklit, <em>O prirodi<\/em>, Oktoih, Podgorica 2001, 53.<\/p>\n<p>Oktobar 2020.<\/p>\n<p>Galerija RIMA<\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong>Nevena Martinovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p><strong>TRANSFORMATIONS OF NATURE (AND) ART<\/strong><\/p>\n<p><strong>ABOUT THE CREATIVE PROCESSES OF ANDREA IVANOVI\u0106 JAK\u0160I\u0106<\/strong><\/p>\n<p>Warm air, warmed by the stove permanently burning, heats the space of the artist\u2019s studio. Lying down or standing upwards, just begun or almost born, massive objects swollen with the matter, are seemingly tranquil in their refuge or succumb to the slow action of the elements of air. There, in the studio of Andrea Ivanovi\u0107Jak\u0161i\u0107, snug in an alley of a small town, the enigma of creation is happening \u2013 a natural process becomes alchemy. The air is sucking out the dampness from the piled up prepared matter thus simultaneously producing art. Since it is in charge of their lasting quality, as soon as it has dried them and made them stiff, the air surrenders Andrea\u2019s unusual abstract reliefs to the subsequent phases of fashioning. The artist spends whole weeks and months working on one of her object-paintings. During that long and physically very demandingprocess she establishes a relationship to nature as a living entity to which she also belongs. This relationship breeds an artistic confidence in nature as collaborator \u2013 patience with the air working slowly and also the highest possible respect and care for the fire that brings the most profound transformations in her work. From the earliest steps in art Andrea has been relying on an instinctive and contemplative link with nature and her creative personality finds manifestation only in the dynamic symbiotic relationship with natural matter. In the warm air of her studio, bent over a semi-dried object, she feels that the creation is equally artistic and organic;that it had been equally shaped both by her ideas and her gestures, as much as by the (in)visible natural forces that operate on the hidden molecular level.<\/p>\n<p>*<\/p>\n<p>At the beginning of her postgraduate studies already, the young artist decided to channel her creative energy not by the existing painterly vehicles, but she began to look beyond the borders of traditional artistic disciplines and their media. In her search for the true method to objectify her vision, Andrea found her own matter, technology and procedure, playing spontaneously and freely in the space that separates and connects the painting\/drawing and the sculpture\/relief. Those were the conditions for the creation of her works on paper that discarded the basic postulates of the drawing \u2013 where not only nothing had been drawn, but there were no traces of a draughtsman\u2019s process or tools. Even the concept of \u201cworks on paper\u201d is fully conditional since paper is only the departure point in the creation of a different support. In certain groups of works from the cycles of <em>Between Hope and Hopelessness<\/em> (2004-2005) and <em>Hammered Philosophy<\/em> (2005-2006) Andrea\u2019s foundation was not the drawing paper but the moistened and semi-decomposed paper with which she would create, in layers specifically dried up, the support not particularly thick but exceptionally firm. Such base, but also others, much more fragile, become the carriers of emphasised physical actions produced with non-painterly means \u2013 by hammering (<em>Hammered Philosophy<\/em>),by piercing and scratching (<em>Sacrifice<\/em>, <em>Rebel<\/em>), by burning and combustion (<em>Combustion<\/em>). In the years that followed, in her cycle <em>Perfecting the Skill of Existence<\/em> (2008-2010) the artist improved her creative process with the application of similar technologies and procedures on big canvases, producing hybrid paintings-objects. Their skeleton was made up of the skeleton frame and the position from which they communicate with the artist and the public is frontal just as with any other painting. However, by the specific quality of their genesis (use of non-painterly materials and procedures), by the accentuated structure of the matter and the suggested third dimension (thickness of 6 to 10 cm) these works leave the discourse of painting and impose their objectness.<\/p>\n<p>The cycles of works on paper such as <em>Hammered Philosophy<\/em> and paintings-objects such as <em>Perfecting the Skill of Existence<\/em> belong to a common phase, and one could also say the first phase of Andrea\u2019s work where one can easily recognise two dominant creative processes. One of them is the process of creation: an artwork is the result of artistic performance. The idea or the state as the content of the work is objectified with artist\u2019s action. The other principle refers to the work as an artistic object \u2013 it is not only the result of performance but has been predestined to be a trace of a concept and artistic experience. The group of works on paper <em>Hammered Philosophy<\/em> and the group of paintings-objects collectively titled <em>Love Your Destiny<\/em> (each of the three works includes a distinctive idea: \u201cBreath\u201d, \u201cBlood Circulation\u201d and \u201cCosmos\u201d) were created by the action capturing all of Andrea\u2019s concentration, the basic form in which the artist reveals the state she is in. Repetitive forceful blows with a hammer on the paper (<em>Hammered Philosophy<\/em>) or tranquil and concentrated piercingsthat break through the fibre of the support (<em>Love your Destiny<\/em>) \u2013these gestures represent the basic expressions of Andrea\u2019s existential moment. The leading role of that action (non-aesthetic and non-painterly in character) is to introduce the performative dimension in Andrea\u2019s art. She personally does not hide her inclination towards performance, from Joseph Beuys to Marina Abramovi\u0107, because it equates art and life.<em>Hammered Philosophy<\/em> is an imprint of raw life energy, manifested unbearably and unrestrainedly in the blows. Instead of looking for verbal and visual forms that close her up into abstract semantic frames, Andrea wants her personal contemplative nature to leave a physical trace and bring about real change in her existence. She wants the idea to make the blow; the hole and the scratching to leave a real trace in the sensitive space, and not just a metaphor. She wants those philosophic principles to come down from the theoretic cloud and begin to live irrevocably. Paper placed on concrete support which the artist hits with her blows is the test tape that records her concentrated rebellious energy;with its cuts, scratchings and holes, the action writes the ultimatum of existence. The painting-object <em>Love Your Destiny &#8211; Breath <\/em>(although the two other works from the same group can also be quoted as examples) is very similar to previous works visually (the support pierced with little wholes over the entire surface) and also conceptually: the creative procedure is processed as action experienced as sensation. Nevertheless, this work carries a totally opposite energy \u2013 stable, channelled and enlightened. The artist slowly, and in sessions, pierces holes in the support. The repetition of the same procedure where her entire concentration is gathered into several simple gestures introduces the state of meditation, the awareness of one\u2019s own breathing (<em>Breath<\/em>) and heart beats (<em>Blood Circulation<\/em>) \u2013 her own presence(<em>Cosmos<\/em>) this process transforms the work of art into a meditative refuge, a space of self-revelation, just as Marina Abramovi\u0107 achieves the same with her performance <em>Counting the Rice<\/em>. The works <em>Love Your Destiny<\/em> indicate transposition from the extrovert, brutal and rebellious energy, a metaphor for the principle of action, effect and movement (in <em>Hammered Philosophy<\/em>) \u2013 into a slowed down state of non-action where one simply \u201cobserves oneself existing\u201d<a href=\"#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a>. The title of the entire cycle <em>Perfecting the Skill of Existence <\/em>indicates the loss of man\u2019s touch with selfhood. In the whirlpool of permanent operation, between the automatic everyday activities and the conscious fulfilment of planned ambitions, between the imperative of continuous movement through time and space, but also of all-encompassing virtual life \u2013 man\u2019s awareness of personal existence and presence is delayed, frequently and unfortunately also cancelled. In Andrea\u2019s case, art is a meditative process \u2013 it is the skill the artist applies to cease, to abandon the cloak of time-speed-engagement and remain denuded in front of herself. Sometimes it seems that the complex creative procedure is subconsciously initiated by Andrea\u2019s deep need to last, for a long and slow process that gives her enough timeand reason to leave the everyday and sink again into her own self. Therefore, the three works <em>Love Your Destiny<\/em> are in fact visual manifests of the meditative role of art in Andrea\u2019s creative activity.<\/p>\n<p>The process of creating an artwork, as we have seen, is primarily an experience and only consequently a realisation. Still, in her works on paper such as the <em>Sacrifice<\/em> (2005), <em>Rebel<\/em> (2005-2006) or <em>Combustion<\/em> (2005-2006) and particularly in the paintings-objects such as <em>Simulacrum<\/em> (2008-2010) and <em>Shaman<\/em> (2008-2010) that process is profoundly linked tothe artist\u2019s handling of natural materials. Andrea uses the matter as the fibre in which she can leave a trace and experience of action \u2013 she realises an artwork as the imprint of her idea in natural matter. In the complex application of natural materials (wood, paper, cotton), elements of nature (water, fire and air) and natural processes (moistening, drying, combustion, decomposition) there is a difference between the making of the base and its \u201cdisintegration\u201d. The relationship between the base and the trace, characteristic of the classical medium of painting, is essentially changed because the trance is not felt, but imprinted on the surface of the support, thus becoming the cause of its internal structural transformation. Made from natural material, the support behaves like a living matter and not only does it reveal its resistance but also its reaction to Andrea\u2019s gestures \u2013 blows, piercing, cutting, combustion. In the end, there is a work of art as a specific scar fibre. The scar, the word the artist uses gladly, is not understood as a consequence of a painful experience, only as her seemingly aggressive gestures and are not preconceived injuries. It is the objectness of the artist\u2019s thinking about existence and her procedure with which she re-invents life itself. Good examples are works on paper entitled <em>Sacrifice<\/em> and in its wake Andrea made the painting-object<em>Shaman<\/em>. The essence of these works, with brutally scratched support in various directions, contains Andrea\u2019s thinking about the phenomenon of sacrifice as an aspect of the most profound transformation in man\u2019s life. The visual instigator of this contemplative preoccupation was a much used kitchen cutting board which had changed its form and colour because of numerous cuttings, blows, animal and plant juices it was soaked in for years. Meat was butchered on that old piece of wood, family meals and feasts were prepared on it and always linked in pagan religions withthe ritual sacrifice of animals or vegetables. A sacrifice always assumes suffering as a guarantee for the transformation of bad into good, of a difficult state into good fortune, loss into gain, error into redemption. In religion \u2013 sacrifice is the belief in practice and finally it leads to the highest form of transformation \u2013 into life after death. The sacrifice of God-the Son by God-the Father, the sacrifice Christ suffered is the central event in Christian history \u2013 bringing redemption and eternal life to the entire humankind. However, the sacrifice in Andrea\u2019s perspective is equal to the one in the life of any ordinary man \u2013 a continuous deduction of a lesser or greater part of selfhood in order to bring betterment to others. Mechanical scratchings in the support of <em>Sacrifice<\/em> or the one created by controlled burning of the matter in <em>Shaman<\/em> are places where deconstruction if transformed into creation, where the base is transformed into a work of art. The sacrifice of stability, harmony or wholeness is the path towards maturing, and the scar made in the process of that self-destruction is the place where identity is born \u2013 either as an authentic part of art or of human personality.<\/p>\n<p>A new phase in the creative process of Andrea Ivanovi\u0107Jak\u0161i\u0107 begins with the cycle of works <em>Man is Nature<\/em> which comprises the most recent ones from 2019 and 2020. Andrea produced her paintings-objects from the previous cycle by inscribing her gesture and action into the base. In those works the base is always in the position of a natural entity that suffers and where transformation happens deep in the structure, in the fibre itself, but remains perceived as a surface, like skin or the bark of a tree. Andrea changes the fibre of nature with her action and, as we have already seen, it has an important role for the artist as a process of self-expression and self-cognition. In the group of works created since 2012 the artist leaves her dominant position with reference to the support and establishes an equal relationship with the matter. In consequence \u2013 what used to be a sporadically levelled flat surface and behaved like a layer of natural fibre becomes a deep relief and behaves as an organ or the body. For that reason, it is much more appropriate to use the term object-painting for Andrea\u2019s works from the still present second big phase. The internal support is the stretched canvas, the work is again perceived from the frontal position (although the play of light and shadow in deep relief requires the viewer to move closer, to the very edges). Nevertheless, even if it is no longer a free-standing object, the artist models it in the matter and squeezes out into space, in front of the invisible skeleton of the skeleton frame and beyond its lateral edges, creating irregular and fluid borderlines between the work and the space. In that way the impression of objectness of the work \u2013 its relief structure, expressive mass, its saturation with the matter \u2013 becomes the main element in the definition of nature in the cycle of works <em>Man is Nature<\/em>. Handling the large quantity of natural mixture she prepares herself, then deposits, shapes, dries, moistens again, re-models and dries again slowly and for a long time, lights it up under full control, burns it, then whets it \u2013 Andrea thus establishes a relationship with nature much like a sparing partner. Like a living matter under the influence of living processes the natural matter is unforeseeableand the artist\u2019s manipulations of that matter turn into alternating confrontations and harmonisations. \u201cI have the impression that I am in conflict with an expressive animal energy. As if I were fighting with a strong animal in the matter, or within myself\u201d<a href=\"#_ftn2\" name=\"_ftnref2\">[2]<\/a> \u2013 the artist described her everyday experience in working on the latest object-painting, which she has titled<em>Survival<\/em> (2019-2020). At the end of a patient but intensive struggle of mutual snatching and ceding, the artist creates a work is created by which the artist is not trying to inscribe herself into the fibre of nature but becomes the creator of a new entity of nature within the space of art.<\/p>\n<p>At the beginning of this artistic influx there stands the work <em>Stamp<\/em> (2012-2013) as a transitory form between painting object and object-painting. In the framing segment of the work the artist makes cuts, cracks, holes, fillings. That \u201cruined\u201d part is the metaphor of life shaped by experiences<a href=\"#_ftn3\" name=\"_ftnref3\">[3]<\/a>, and from its scars grows memory as the identity determinant of man. Contrary to the surrounding fibre the \u201cmemory table\u201d in the centre of the object is created by construction and not deconstruction \u2013 its spiral relief grows from minute additions and modelling of the matter, just as memories are multiplied and condensed into an intimate history of a man. It is a transitory event transformed into values or trauma, life transformed into character \u2013 a scar transformed into a mark.<\/p>\n<p>Parallel with the <em>Stamp<\/em> and <em>Memory<\/em> (2012-2013) Andrea began to work on her object-painting <em>Man is Creator<\/em> (22012-2015) with which she entered the second phase of her work and full creative maturity. The artist personally defined her energy during the creative process as natal energy so that the entire artistic procedure and finally the artwork, both physically and symbolically, imply slow germination and the magnificent birth of life. The artist used cotton bandages as her basic creative material because the thin fabric is connected to the liminal spaces of life \u2013 immediately after birth babies are bound in cotton nappies, gauze and bandages are protective layers for wounds, and finally, posthumous rituals of mummifying also use similar fabrics. The artist rolls unevenly and irregularly the thin bandages, torn into numerous strips, moistened and crumpled; she rolls them and deposits them slowly and in layers. This long process breeds a mass whose structure likens inside motion so that the dynamic internal happening is moving it, like a big wave, to and away from the oval shape in the centre of the work. That oval, smooth and bright almost radiating field is both in the centre of the shape and the content of this object-picture. Although Andrea\u2019s works have been from the very beginning extremely abstract and non-narrative, sometimes visual associations indicate initial directions, but prudently and fully aware that they are not crucial for the understanding of the work. Therefore this association to an egg (as an incubator of life) or the impregnation of ovum under the microscope or even a zygote plunged into the soft and safe matter of the uteruswhere it continues its evolution into an embryo. All of those are associative departure points that need not be the artist\u2019s initial concept, but as ideas of creating and bearing life place the viewer in the right position before that work. Certain knowledge of the artist\u2019s work procedure can be helpful in solving the enigma. First of all, from the very beginning the work is created and evolved around the oval field, which is not an empty space formed by the matter and its concentration, but, on the contrary, the place from and around which the matter is accumulated and growing. Also, in the beginning the support (made from the matter) initially level to the central field encircling it, is of black, almost carbonated colour. In time, the artist covers it partially and in layers with the light strip-like mass creating a relief that resembles a growing and pulsating organ. Thus, in the process of working Andrea passes through phases that are not only mechanical and procedurally conditioned but equally symbolic. The initiator of the transformation of the black flat support as non-matter into a more complex sinewy system of light and living matter, in other words, the transformation of darkness into light represents that centre created first and remaining unchanged to the very end. In the process of the creation of this object-painting <em>Man is Creator<\/em> the artist simulates the breathing of life into the matter \u2013 a metaphysical happening which on the level of macro cosmos represents the creation of the world and nature, but also of man as its inseparable part (therefore the previously mentioned associations are justified). On the level of microcosmos to which the title refers, man himself takes over the role of a helmsmanin this ontological happening, which is, in Andrea\u2019s case, realised both in the area of art and parenthood.<\/p>\n<p>*<\/p>\n<p>Although by the nature of the artistic process and final artwork, the cycle <em>Man is Nature<\/em> presents a new step forward, a further development and artistic maturing of Andrea Ivanovi\u0107Jak\u0161i\u0107.On the conceptual level it is beyond such linear perception of an artistic evolution. Together with the rest of her opus it belongs to the unique corps of ideas which are, as life philosophy, in continuous networking and permeating circulation. The titles of Andrea\u2019s works and cycles are direct evidences of a deep rootedness of her art in search for the answers to eternal questions about existence, human nature and the entire life we belong to. They are never chosen subsequently or randomly, they crystalise during the work process and acquire their final expression together with the work. Conforming with the philosophers whose ideas seem to be closest to hers \u2013 first of all Heraclitus and Lao Tzu, but also Nietzsche and the poet Vito Markovi\u0107 \u2013 Andrea gives her works short titles like poetic commentaries of a concise and complex meaning. For some of the works from her earlier series of objects, such as <em>Mind-Dream-Death<\/em> (2005) or <em>To Be Human <\/em>(2006-2007)<a href=\"#_ftn4\" name=\"_ftnref4\">[4]<\/a> the artist linked concrete quotations from Heraclitus\u2019 <em>Fragments<a href=\"#_ftn5\" name=\"_ftnref5\"><strong>[5]<\/strong><\/a><\/em>, and it was, as proven in her later works, a reliable signpost towards a philosophical discourse to which her ideas belong. It is primarily the issue of Heraclitus\u2019 ontological and cosmological theses, and for Andrea\u2019s work particularly significant is the idea of the change in the legitimacy of existence, understood at the same time as constant flux and transformation. Also inseparable is the principle that \u201charmony of the world is made up of conflicting desires\u201d<a href=\"#_ftn6\" name=\"_ftnref6\">[6]<\/a> and life itself is based upon the relationship of conflict, concord and change.<\/p>\n<p>The doors of her contemplative relationship to reality were initially opened wide by the first great turning point in her maturation \u2013 the sudden and lasting breach with the place of her birth and the place where she was growing up. Andrea\u2019s family was among the refugees from Croatia in the Yugoslav civil war, and together with them was their eleven-year old girl who had forever abandoned the physical and social environment that modelled her personality during development. That was, as the artist explained, the \u201cfirst feeling of uncertaintyand loss of firm ground\u201d \u2013 her first confrontation with unstable reality and change as the truth of life. Later, in her creative activity, it will become clear that the erasure of the entire context of her previous personal history did not have that much influence on her mind as the knowledge that despite the (drastic) change in the context of her life her existence and identity continued. This specific revelation, from an early time of life, slowly brought her closer to Heraclitus\u2019 philosophy, particularly his theory about change as one of the laws of nature. The new living conditions, from the new existential instability after the end of the studies to the global oscillation of the models of reality in new scientific discoveries \u2013 all of that strengthened in Andrea\u2019s mind Heraclitus\u2019 theses as the philosophy of life. Andrea did not take the understanding that everything was changing and that the change was the only certainty as a destabilising relationship to reality, but on the contrary, as a new stronghold and new certainty. This aspect of her comprehension of reality can be found in the fore front of Andrea\u2019s titles for the two latest object-paintings: <em>A Day on Earth \u2013 Groundless Ground \u2013 Transformation of Reality<\/em> (2019-2020) and <em>A Night on Earth \u2013 Groundless Ground \u2013 Transformation of Reality <\/em>(2020). The ground as a complex allegory of human entire knowledge is an inconstant creation \u2013 only an illusion of stability to which we entrust our equally variable self-cognizance. Instability is a positive category for Andrea because it indicates unavoidable change \u2013 or transformation as a new possibility that opens up as soon as, like an apparition, the feeling of uncertainty appears. Andrea\u2019s experience of groundlessness is not the loss of ground but the loss of boundaries, it is not the fall but drifting, not an abyss but infinity.<\/p>\n<p>Change as a vital principle of life is present in every segment of Andrea\u2019s art. The creation of an artwork is based on series of transformations of the matter in which one almost recognises Heraclitus\u2019 change and replacement of elements: \u201cdeath of earth bears water\u201d (hard materials such as cardboard or paper are moistened and deconstructed by drenching in water in order to obtain a wet and unstable material mass), \u201cdeath of water bears air\u201d(during the long process of drying in hot air the mass is turning in a hard and stable shape) and \u201cdeath of air bears fire\u201d<a href=\"#_ftn7\" name=\"_ftnref7\">[7]<\/a> (the flame feeding on oxygen inflames the fire, burns and burns out the newly created firm form). The artist has an expressive inclination towards the element of fire in common with the classical philosopher<a href=\"#_ftn8\" name=\"_ftnref8\">[8]<\/a>; it is her unavoidable assistant in the final phases of creation. She uses fire, on the one hand, as a controlled flame that leaves a clear linear trace (<em>Combustion<\/em>, <em>Shaman<\/em>) while on the other, in the majority of works from the cycle <em>Man is Nature<\/em>, she leaves the entire body of her object to flames and fire is one of the last identity characteristics in the final work. The application of flames (of different strength, duration, on the matter in various qualities and composition) should be merited even for the most varied nuances of Andrea\u2019s works \u2013 \u201ccolours of fire\u201d as she calls them \u2013 from carbonised black, over dark hues of violet, green, blue, to earthly nuances of brown, red, orange and ochre. It has already been mentioned that one of the crucial transformations in Andrea\u2019s art is the one where internal contents, the concept, emotion, state of the mind, change the matter from nature and transform the natural matter into the highest form of human creation. The same transformation has also an opposite direction where the art produced by man returns into the space of nature. By working simultaneously in both spheres, this two-way transformation is Andrea\u2019s way to make her creative activity the space of their overlapping and equation of art and life.<\/p>\n<p>An important link in this overlapping is the relationship of the opposites that contain the infinity of change \u2013 of life or death, of birth or dying, of light or darkness, of spirit or the matter. Two object-paintings <em>Man is a Labyrinth-Darkness-Light<\/em> (2014-2015) and <em>Man is Bound<\/em> (2014-2015) indicate clearly the infinitely changeable dual nature of man. On the one hand there is his infinite intellectual and spiritual potential, complex, mystical and profound, the only one in the world able to touch the mysteries of the universe. Andrea\u2019s labyrinth unambiguously communicates with Heraclitus\u2019 fragment: \u201cYou will never find limits to the soul, even if you cover all the paths; its measure if so deeply (hidden).\u201d<a href=\"#_ftn9\" name=\"_ftnref9\">[9]<\/a> At the same time, man is more often limited with prejudices, conventions and lack of knowledge, dreamy and superficial, just like Andrea\u2019s object \u2013 he is bound and straightforward. The artist treats the duality of man\u2019s existence in the cycle of her works on paper entitled<em>Everything Visible is Based on the Invisible<\/em> (2017-2020). By returning to the meditative state similar to the one characteristic of her former paintings-objects <em>Love Your Destiny<\/em> (as evidenced by the similar procedure of piercing the support, but also the title of two other works: <em>I Observe Myself Existing<\/em>); the artist is in search of a porose boundary where, as in her pierced support,light is seeping through the holes, human consciousness is washed by the waves of the unconscious, and human ratio is intuition. Sleep is one of those porose and unstable partitions where man can touch the invisible and unresearched wilderness of his being (<em>Wilderness<\/em>) where the dimensions of physical space are not valid (<em>Levitation<\/em>, <em>What isunderneath<\/em> \u2013 <em>\u00a0What is above?<a href=\"#_ftn10\" name=\"_ftnref10\"><strong>[10]<\/strong><\/a><\/em>) where the premises of reason are broken like a mirage (<em>Mirage<\/em>), ascent is identified with plunge (<em>Big Ascent \u2013 Night<\/em>) and shadow reveals more than light does (<em>Plunge \u2013 Distant Regions<\/em>). As if standing on the borderline of sleep (<em>On the Borderline of Dreaming<\/em>) abstract geometric forms appear in these works are mutually nebulous, imbued and lost in the punctured weaving. We should mention Heraclitus here because he was the one who noticed the difference between awake people and people dreamy, those who want to understand the laws of nature and are in constant search for eternal truths, and those who live through their everyday without ever thinking about their existence. Every question about oneself as a work of nature is an alarm clock, anexit from the dream into consciousness. In her artistic creations Andrea finds ways leading from one sphere of human mind into the other and presents them to us contained in her works, with titles as signposts for more assured crossings.<\/p>\n<p>A specific place in Andrea\u2019s contemplative and empirical relationship towards reality is taken by her idea about the unity of the visible world. This general metaphysical premise, present in the philosophies and religions around the globe, is in the conceptual centre of Andrea\u2019s cycle <em>Man is Nature<\/em>. The whole world or nature is One regardless of infinite visible differences that exist within, because it stems from, belongs to and returns to one common metaphysical source, may it be complexly defined as Logos, Tao or God. \u201cI have always felt an inclination to the matter, first of all a closeness to the matter from nature. I have always wanted to create a work that would be the real reflection of me, of me as an inseparable part of nature.\u201d<a href=\"#_ftn11\" name=\"_ftnref11\">[11]<\/a>Such an experience of belongingness to nature was recognised by the artist in the philosophy of One (or Unity) which imbues everything. Not only is man a part of nature, but he is its equivalent, so that everything produced by him\/her is only a new difference in that unity. Among the numerous differences, artworks such as Andrea\u2019s, resemble philosophical infusions enlightening One within the many. And finally, the overall creation of Andrea Jak\u0161i\u0107, touched by this text only in fragments, is a reflection of \u201cthe principle of unity within the multitude and differences in unity.\u201d<a href=\"#_ftn12\" name=\"_ftnref12\">[12]<\/a>All of her works, independent, unique but also different, both in concept and signature belong to the One coherent opus and One authentic creative poetics.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a><em>I Observe Myself Existing<\/em> is the title of two works on paper from 1017 and 2018 which will be analysed later on in the text.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref2\" name=\"_ftn2\">[2]<\/a>The statement of the artist made in a private conversation with the author of this text (Belgrade, 16 August 2020).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref3\" name=\"_ftn3\">[3]<\/a>The central segment of this work is the model for the next individual object-painting entitles <em>Memory<\/em> (2012-2013).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref4\" name=\"_ftn4\">[4]<\/a>Those are cycles of art objects where the artist combined manipulation of natural materials and ready-made objects, and which are not analysed in this study of her works or the exhibition.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref5\" name=\"_ftn5\">[5]<\/a>The following fragment is inscribed in the object <em>Sleeper<\/em> (the cycle <em>Mind-Dream-Death<\/em>, 2005): \u201eAt night, when his sight has been turned out, man can still touch the light. Although alive, he touches a deadman in his sleep, when awake \u2013 he touches the sleeper\u201c (Heraclitus, 26, <em>Fragments<\/em>, translated by Miroslav Markovi\u0107 in <em>Pevanje i mi\u0161ljenje, Heraklit, Helderlin, Ni\u010de, Hajdeger, ed. b<\/em>y Igor Markovi\u0107, Moderna, Belgrade 1990, 17). For her object To Be Human the artist relates the following quotation:<em> \u201eHuman life \u2013 it is a child playing, arranging pebbles on the board: children\u2019s realm!<\/em>\u201c (Heraclitus, 52, <em>Fragments<\/em>, translated by Miroslav Markovi\u0107 in: the same as above, 28)-<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref6\" name=\"_ftn6\">[6]<\/a>Heraclitus, <em>Fragments<\/em>, translated by Marko Vi\u0161i\u0107 in: the same as above, 75.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref7\" name=\"_ftn7\">[7]<\/a>Heraclitus, 76, <em>Fragments<\/em>, translated by Miroslav Markovi\u0107 in: the same as reference 5, 21.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref8\" name=\"_ftn8\">[8]<\/a>Herewith it is the natural element and not Heraclitus\u2019 cosmological concept of fire as infinite flames endowed with reason that rules everything in the universe.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref9\" name=\"_ftn9\">[9]<\/a>Heraclitus, 45, <em>Fragments<\/em>, translated by Miroslav Markovi\u0107 in: the same as reference 5, 22.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref10\" name=\"_ftn10\">[10]<\/a>By continuing her works on paper <em>Everything Visible is Based on Invisible<\/em> the artist develops the same conceptual premises in her object-painting <em>In All Directions \u2013 What Dreams \u2013 What is Hoped for<\/em> (2018-2019).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref11\" name=\"_ftn11\">[11]<\/a>The statement of the artist given in a private conversation with the author of this text (Belgrade, 16 August 2020).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref12\" name=\"_ftn12\">[12]<\/a>Dr Marko Vi\u0161i\u0107 in: Heraclitus, <em>On Nature<\/em>, Oktoih, Podgorica 2001, 53.<\/p>\n<p>October, 2020<\/p>\n<p>Gallery RIMA<\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong>Slavica Popov<\/strong><\/p>\n<p><strong>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u00a0<span style=\"font-size: 12pt;\"> NE GASI UM, VOLJU, \u010cULA<\/span><\/strong><\/p>\n<p><span style=\"font-size: 12pt;\"><strong>\u00a0<\/strong><\/span><em>Vito Markovi\u0107 <span style=\"color: #000000;\"><a href=\"#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a><\/span><\/em><\/p>\n<p>TRAGA\u010c<\/p>\n<p>Tragam za tajanstvenom formulom Mo\u0107i Bi\u0107a<\/p>\n<p>Pomo\u0107u koje \u0107u da \u017eivim i posle umiranja<\/p>\n<p>Tragam za belim visokim oblacima promenljivosti<\/p>\n<p>U koje se mogu veli\u010danstveno preru\u0161iti<\/p>\n<p>Tragam za Vlastitim Bogom Surove Ljubavi<\/p>\n<p>S kojom \u0107u svoju smrt ravnopravno podeliti<\/p>\n<p>Tragam za Velikom Kosmi\u010dkom Pobunom Svetlosti<\/p>\n<p>U kojoj \u0107e mu\u0161ice tame pravedno izginuti<\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je na umetni\u010dkoj sceni aktivno prisutna proteklih 14 godina i za to vreme formirala je svoj autenti\u010dan i prepoznatljiv umetni\u010dki rukopis iako se bavila razli\u010ditim medijima i formama vizuelnog izra\u017eavanja. Njenu umetnost su oblikovale i proizvele razli\u010dite relacije i interkacije, iste one koje oblikuju na\u0161u svakodnevicu i svet koji nas okru\u017euje, stim da se njeni radovi ne bave direktno aktuelnim dru\u0161tvenim pitanjima, ve\u0107 ih sagledavaju kroz prizmu onih nevidljivih te\u0161ko osvojivih predela \u010doveka koji se u njemu talo\u017ee.<\/p>\n<p>Da bi se razumeli njeni umetni\u010dki postupci i na\u010din mi\u0161ljenja iz kojeg su ti postupci proistekli bitno je imati uvid u dru\u0161tvene promene koje su se de\u0161avale tokom devedesetih godina 20. veka na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, a koje su uticale na \u017eivotne okolnosti same umetnice i pratile njeno sazrevanje. Mogu\u0107e je da je zbog toga upori\u0161te svog rada prona\u0161la u Heraklitovoj filozofiji gde je jedina stvarnost promena a stabilnost iluzija. Ratom prouzrokovana selidba, izme\u0161tanje porodice sa jednim koferom u nepoznatu sredinu, primoranost na gubitak svih materijalnih uspomena vezanih za bezbri\u017eno odrastanje trajno je odredilo Andrein odnos ali i potrebu za kreacijom opipljivih stvari kao dokaza o postojanju odre\u0111enih uspomena, emocija i senzacija. Zbog toga se u svojoj umetnosti \u010desto suo\u010dava sa pitanjima humanizma nagla\u0161avaju\u0107i vrednost i delatnost ljudskih bi\u0107a, na prvom mestu kroz individualno ali odnose\u0107i se na kolektivno, isti\u010du\u0107i sposobnost \u010doveka da uz pomo\u0107 razuma, volje i svoje kreacije do\u0111e do shvatanja sveta. Njena umetni\u010dka delatnost predstavlja izraz te\u017enje ka uo\u010davanju \u010desto neprimetne stvarnosti, a svi putevi kojima se ona kre\u0107e jesu njena potraga za samom sobom jer u njene radove je utkan deo njene li\u010dne istorije koji \u010desto ostaje neraznja\u0161njen da bi svako mogao da se identifikuje i u\u017eiva u odre\u0111enoj senzaciji. Svoje radove li\u0161ava boje dok nagla\u0161ava njihovu teksturu \u010dime do\u010darava svu kompleksnost \u017eivota gde se u zadatim, nikada savr\u0161enim, okolnostima jedinka trudi da ostane \u010dovek materijalizuju\u0107i posledice strahova, bola, razaranja i patnje. Na ovo ukazuje i odabir matrijala, \u010desto organskog porekla kao \u0161to su drvo, vosak, pepeo, bitumen, parafin koji u sebi uvek nose odre\u0111enu simboliku i nisu slu\u010dajno odabrani.<\/p>\n<p>Ve\u0107i deo svojih radova Andrea je podelila u \u0161est ciklusa nastajalih proteklih 14 godina, sami njihovi nazivi navode na ve\u010dita filozofska razmi\u0161ljanja ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo kao i na \u017eivotne cikluse sa kojim se svesno ili nesvesno suo\u010davamo. Iako podeljeni, me\u0111u njima je omogu\u0107ena fluktacija, jer se radovi nadovezuju jedan na drugi, \u010desto paralelno nastaju, a prati ih i obimna produkcija radova na papiru koji nisu obuhva\u0107eni ovom izlo\u017ebom.<\/p>\n<p><em>Biti \u010covek<\/em> je ciklus koji je nastajao tokom tri godine i sastoji se od objekata i instalacija napravljenih od najrazli\u010ditijih, na prvi pogled nespojivih materijala. Polazi\u0161te ovog ciklusa je nedostatak materijalnih dokaza o postojanju jednog detinjstva pa se umetnica slu\u017ei tu\u0111im fotografijama kao dokazu o ne\u010dijem postojanju, zatim konzervira jedino \u0161to joj je ostalo iz tog perioda \u2013 jastuke, savija ih tako da dobiju formu mo\u017edanih vijuga kao aluziju na mogu\u0107nost usa\u0111ivanja\/brisanja odre\u0111enih se\u0107anja i u istom kontekstu stvara rad Graditelj-Ru\u0161itelj \u2013 kutiju punu manjih kutija, kao mentalne fioke\/foldere u koje sme\u0161tamo odre\u0111ene podatke\/se\u0107anja, misli, emocije i mo\u017eemo ih sortirati, igrati se sa njima ili uz pomo\u0107 njih graditi i ru\u0161iti. A vreme neophodno za gra\u0111enje ovih mentalnih sinapsi, odnosno \u010dovekov vek ili \u017eivot, kao ne\u0161to najzna\u010dajnije \u0161to nam je dato posmatra u skladu sa Heraklitovom filozofijom kao de\u010diju igru. U ovom ciklusu kao suvenire pakuje, odnosno obla\u017ee uz pomo\u0107 metala posebno odabrane predmete koji predstavljaju vreme, poklon ili prirodu utrobe. Samim tim \u0161to nam je poznata forma predmeta, koji je opto\u010den metalom da se istakne njegova va\u017enost, i naziv koji mu umetnica daje, ali ne i njegova sadr\u017eina, obezbe\u0111uje mu status relikvije, kao ritualnog predmeta u koji verujemo i koji po\u0161tujemo.<\/p>\n<p>Ciklus <em>Um-san-smrt <\/em>je nastao po diplomiranju na novosadskoj Akademiji umetnosti 2005. godine i bavi se \u017eivotnim ciklusom koji uklju\u010duje u samo bivstvovanje smrt ali i san kao grani\u010dnu oblast koja isklju\u010duje logi\u010dko razmi\u0161ljanje u cilju spoznavanja samog sebe na osnovu instinkta. U drvenim kutijama spakovani su u parafinu iskori\u0161\u0107eni i odba\u010deni predmeti kojima umetnica daje novo zna\u010denje, a nazivi radova deluju kao psiholo\u0161ki test nesvesne projekcije stanja i okolnosti sa kojima se susre\u0107e.<\/p>\n<p>Tokom 2006\/2007. godine nastaju radovi <em>Drvo \u017eivota \u2013 posmrtni ostaci<\/em> i <em>Pup\u010dana vrpca \u2013 posmrtni ostaci<\/em> pod zajedni\u010dkim nazivom <em>Otkucaji<\/em>. Iako sam naziv ciklusa sugeri\u0161e na postojanje \u017eivota sami radovi predstavljeni su kroz formu sarkofaga u kojima su pohranjeni smokvino drvo opto\u010deno metalom i zavoj natopljen bitumenom i crnim akrilom koji predstavlja pup\u010danu vrpcu. Instalacija ova dva rada, gde se prepli\u0107u \u017eivot i smrt, kao i u prethodnom ciklusu, izaziva sna\u017ean emotivan utisak i kroz smrt slavi \u017eivot i to svaki trenutak posebno obele\u017een otkucajem srca. Oba rada sadr\u017ee u sebi dualizam pa tako drvo smokve nosi u sebi posebnu simboliku mu\u0161kog (list) i \u017eenskog (plod) principa, dok pup\u010dana vrpca koja ozna\u010dava ra\u0111anje predstavljena je zavojem, materijalom neophodnim za mumifikaciju mrtvih u Starom Egiptu.<\/p>\n<p>Nakon suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u kao i sa strahovima o budu\u0107nosti u prethodnim ciklusima, u ovom \u017eivotnom kretanju umetnica nastavlja da osve\u0161\u0107uje i prihvata sada\u0161nji trenutak kroz cikluse slika <em>Usavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja i \u010covek je priroda.<\/em> Ove slike ona ne slika ve\u0107 gradi nanose\u0107i na platno me\u0161avinu ru\u010dno pravljenog papira i boje \u010desto u kombinaciji sa pepelom i zavojem ali i koriste\u0107i se nekim prirodnim procesima kao \u0161to su visoka temperature vazduha, ki\u0161a ili paljenje. Slu\u017ee\u0107i se ovim procesima i materijalima u svojim delima je omogu\u0107ila koegzistenciju sva \u010detiri osnovna elementa, vode, vazduha, zemlje i vatre, koji obja\u0161njavaju strukturu prirode. Nastanak ovih slika\u2013objekata je jedan dugotrajan proces dodavanja i oduzimanja koji iziskuje postepeno oblikovanje, ali i grebanje, struganje i gla\u010danje koje slici omogu\u0107ava da iz dvodimenzionalnosti platna iza\u0111e u prostor. Ovi zgusnuti nanosi su transformisane njene misli i emocije usmerene ka potrazi za su\u0161tinom ljudske prirode. Nepravilne, organske \u0161are koje tom prilikom dobija, \u010dak i one koje deluju da su geometrijski oblici imaju blage distorzije, stvaraju utisak pokreta u zavisnosti od ugla posmatranja i odaju iluziju gibljivosti i nestabilnosti iako sama struktura slike ima \u010dvrsto\u0107u kamena. Nazivi radova u ova dva ciklusa, koji imaju poseban zna\u010daj prilikom stvaranja svakog dela i pa\u017eljivo su promi\u0161ljeni, govore o prihvatanju i pomirenju suprotnosti svetlosti i tame, unutra\u0161njeg i spolja\u0161njeg, \u010doveka i prirode, o neophodnosti njihovog zajedni\u010dkog bivstvovanja, i o njihovom harmoni\u010dnom sjedinjavanju u njenim delima.<\/p>\n<p><em>Sve vidljivo po\u010diva na nevidljivom <\/em>je poslednji ciklus radova, uslovno nazvanim crte\u017eima, gde isti princip gra\u0111enja koji je umetnica sprovodila na slici sada implementira u drugom mediju, na papiru. Iskucavanjem papira i nanetog gradivnog materijala obezbe\u0111uje ovom ciklusu jedan ritam koji deluje hipnoti\u0161u\u0107i. Ovo ranjavanje papira i skoncentrisanost na svaki od bezbroj udara koji mu zadaje najbolje opisuje naziv rada <em>Ulazak \u2013 prolazak \u2013 izlazak <\/em>gde je na tri razli\u010dita postupka razlo\u017een svaki udar. Radovi su svedeni na sivi kolorit \u0161to \u010dini da izgledaju maglovito, kao u ko\u0161maru se pojavljuju geometrijski oblici ili apstraktne \u0161are, materijalizovane misli, snovi i emocije, koji zatim nestaju.<\/p>\n<p>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 se kroz ovih \u0161est ciklusa predstavlja kao umetnica sposobna da se izrazi u razli\u010ditim medijima, ali uvek dosledna istra\u017eivanju smisla na\u0161eg postojanja. Ona podjednako posmatra unutra\u0161nji i spolja\u0161nji svet, te su njeni radovi otisci poimanja li\u010dnih ali i globalnih stanja. Ona ispoljava svoje emocije i misli autenti\u010dnim likovnim izrazom, a svaki rad govori o unutra\u0161njoj borbi da se oseti \u017eivot, da svaki udah i svaki otkucaj nije uzaludan te opominje da ne gasimo um, volju, \u010dula ve\u0107 da bez obzira na sve nastavimo da \u017eudimo za \u017eivotom i tragamo za njegovim smislom.<\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\"><a href=\"#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a><\/span> Vito Markovi\u0107, <em>Velika nauka<\/em>, Beograd, 1990, 167.<\/p>\n<p>Avgust 2019.<\/p>\n<p>Muzej savremene umetnosti Vojvodine<\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" \/>\n<p><strong><em>\u00a0<\/em><\/strong><strong><em>Slavica Popov<\/em><\/strong><\/p>\n<p><strong>SVE VIDLJIVO PO\u010cIVA NA NEVIDLJIVOM<\/strong><\/p>\n<p>Razvoj digitalne tehnologije i ubrzanje, \u010diji smo svedoci i koje nam svima menja \u017eivot, \u010dine da \u017eivimo u jednom veoma brzom i uzbudljivom vremenu. Ovaj razvoj ne mo\u017eemo ignorisati niti prenebre\u0107i , a kamoli zaustaviti, on je istorijska neminovnost, mo\u017eemo ga samo prigrliti jer \u0107e definitivno unaprediti na\u010din \u017eivota uvode\u0107i promene u funkcionisanju raznih sistema, pa i nekih segmenata sistema umetnosti kao i same umetnosti. Ovaj sna\u017ean uticaj razvoja tehnologije ne mo\u017ee se direktno prepoznati u delima Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107, ali ako uzmemo u obzir da nove tehnologije uti\u010du na na\u0161u pa\u017enju koja se sve vi\u0161e skra\u0107uje i koja postaje jedan od skupljih resursa u savremenom svetu, njeni radovi se postavljaju kao opozit ovom napretku, ne u smislu negiranja nego u smislu uspostavljanja balansa. Njenu umetnost su u tom smislu oblikovale i proizvele razli\u010dite relacije i interkacije, iste one koje oblikuju na\u0161u svakodnevicu i svet koji nas okru\u017euje. Radovi Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 nas zaustavljaju i zahtevaju da se fokusiramo i u tom cilju umetnica li\u0161ava svoje radove boje koja bi samo ometala posmatra\u010da, odnosno odvla\u010dila mu pa\u017enju. Dok se njeni radovi tako posmatraju uo\u010davaju se detalji koji dozvoljavaju stvaranje njihovog zna\u010denja.<\/p>\n<p>Re\u010d Oko je u razli\u010ditim varijantama prisutna u nazivima ranijih Andreinih radova, u pitanju je oko koje gleda spolja\u0161nji svet, ali isto tako posmatra i unutra\u0161nji, predstalja jedan pogled iznutra. Ovu re\u010d u svom nazivu nosi i slika-objekat, koju umetnica manje slika a vi\u0161e gradi od razli\u010ditih materijala, dozvoljavaju\u0107i joj tako da iza\u0111e iz dvodimenzionalnosti platna u prostor. Nepravilnom geometrijskom \u0161arom stvara utisak pokreta u zavisnosti od ugla posmatranja i odaje iluziju gibljivosti i nestabilnosti iako je slika napravljena odnosno gra\u0111ena od razli\u010ditih materijala koji joj daju izuzetnu \u010dvrsto\u0107u.<\/p>\n<p>Isti princip gra\u0111enja umetnica primenjuje i na najnovijim radovima, uslovno nazvanim crte\u017eima, koji sublimi\u0161u njeno prethodno umetni\u010dko iskustvo sprovodeno sada u drugom mediju, na papiru. Prostor na kom ona istra\u017euje i deluje jeste prostor unutra\u0161njeg bi\u0107a koji sa\u017eima u seriji najnovijih crte\u017ea. Dok stvara ove radove ona je u potrazi sa sopstvenim bi\u0107em, ali i su\u0161tinom ljudske du\u0161e. Istra\u017euje se\u0107anja, misli, emocije, \u00a0snove koji se razvijaju i transformi\u0161u u kolektivnu svest, a zatim sve to zgu\u0161njava, materijalizuje, i prenosi na svoje radove. Na prvi pogled radovi deluju stati\u010dno i pasivno, ali se u njima kome\u0161a strast koja ih pokre\u0107e, ovu vibrantnost emocija nagove\u0161tavaju slojevi nanetog raznovrsnog materijala, koji se dodaju i oduzimaju u jednom dugotrajnom procesu konstrukcije i dekonstrukcije gde se me\u0111usobno bore ali i zajedno koegzistiraju. Koncentrisanost u postupku gradnje i razgradnje na papiru postaje kanal transformacije gde nevidljivo postaje vidljivo. Za razliku od slika koje je \u010desto stvarala u parovima, kao suprotnosti tamnu i svetlu, u njenim crte\u017eima se sve sa\u017eima, u svakom pojedina\u010dno se nalazi njegov pozitiv i negativ, pa \u010dak i tamo kada ponavlja isti motiv u seriji, nijedan nije par nijednom i svaki mo\u017ee biti par svakom. Crno beli kolorit tako\u0111e \u010dini da sve izgleda maglovito i ponekad ko\u0161marno, ali na prvom mestu obezbe\u0111uje ritam koji deluje hipnoti\u0161u\u0107i. Treba napomenuti da na njenim radovima ni u najmanjoj meri nema simulacije realnosti, jer \u010dak i prikazani geometrijski objekti uvek u sebi sadr\u017ee blage distorzije, i kao takvi ne postoje.<\/p>\n<p>Bez obzira na medij izra\u017eavanja, umetnica ostaje dosledna u svom istra\u017eivanju smisla na\u0161eg postojanja. Iako u svojoj umetnosti pretenduje ka minimalizmu i jednostavnosti Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 te\u017ei da stvara dela koja \u0107e imati mo\u0107 da izazovu preobra\u017eaj, prikazuju\u0107i one nevidljive stvari, ogoljene, onakve kakve jesu. Me\u0111utim, njena obuzetost unutra\u0161njim emocijama ni malo ne umanjuje njenu svest o savremenom dru\u0161tvu. Umetnost koju stvara preusmerava na\u0161u pa\u017enju na postojanje vidljivog i sveprisutnog \u010doveka, kao kompleksnog bi\u0107a sazdanog od nevidljivih impulsa koji ga pokre\u0107u da prevazilazi granice i pronalazi odgovore.<\/p>\n<p>April 2019.<\/p>\n<p>Galerija Bel Art<\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><em>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0Sun\u010dica Lambi\u0107-Fenj\u010dev \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><em>Priroda Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107<\/em><\/strong><em><strong> \u00a0<\/strong>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><em><strong> \u00a0<\/strong>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/em><em>\u201eMan is a phase of nature, and only as he is related to nature does he really matter\u2026\u201d* \u00a0Frank Lloyd Wright. \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>Umetnost danas i pored dostignutih sloboda ipak ima zna\u010dajnu dru\u0161tvenu i politi\u010dku odgovornost. Bez obzira na kulturolo\u0161ki diverzitet uzrokovan istorijom i estetskom praksom mesta sa kojih umetnici poti\u010du, postoje odre\u0111eni problemi i teme koje su univerzalne i svojstvene savremenom dru\u0161tvu i savremenom na\u010dinu \u017eivota. Razmatranjem odre\u0111enih problema mo\u017eemo sagledati zna\u010denje umetni\u010dkog dela, istra\u017eiti upotrebu odre\u0111enih materijala, tehnike, forme i sadr\u017eaja, kao i kompleksne svesne i nesvesne, misaone i emotivne uticaje na njegov nastanak. Iako su mnogi problemi savremenog \u010doveka univerzalni, iskustvo suo\u010davanja sa njima ili njihovog prevazila\u017eenja je razli\u010dito, individualno, pa je tako i umetnost koja reaguje na to izrazito subjektivisti\u010dka i intimisti\u010dka.<\/em><\/p>\n<p><em>Mo\u017eemo re\u0107i da je industrijska revolucija donela nove na\u010dine razmi\u0161ljanja i shvatanja, kako u svakodnevnom \u017eivotu, tako i u umetnosti. Upotreba i razvoj novih tehnologija, sa jedne strane, nesumnjivo su unapredili i pobolj\u0161ali uslove \u017eivota, ali sa druge strane, ravnote\u017ea izme\u0111u \u010doveka i prirode po\u010dela je uve\u0107ano da se uru\u0161ava. Razvoj potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva i potro\u0161a\u010dkog odnosa prema prirodi polako je po\u010deo da naru\u0161ava \u017eivotnu sredinu i \u010dovek je postepeno po\u010deo da uni\u0161tava samog sebe. Tako\u0111e, tehnolo\u0161ki razvoj doneo je mnoge novine i u umetnosti. Uspon bur\u017eoazije, po\u010detak masovne proizvodnje, \u0161irenje profanih u odnosu na sakralne, mitolo\u0161ke ili herojske teme, pronalazak fotografije, modernisti\u010dka vera u progres, itd, uslovili su promenu percepcije u odnosu na ranija iskustva, doveli do novih shvatanja koja se uo\u010davaju u tokovima moderne umetnosti, izra\u017eeno je prisustvo analiti\u010dke linije koja dovodi kona\u010dno do dematerijalizacije umetni\u010dkog predmeta. Umetnost danas podrazumeva slo\u017eene interrelacije izme\u0111u umetnosti, dru\u0161tva, prirode, nauke i tehnologije koje donose nove forme umetni\u010dkog izra\u017eavanja ru\u0161e\u0107i tradicionalno postavljene granice me\u0111u ovim oblastima i zna\u010dajno menjaju\u0107i kontekstualizaciju i recepciju umetnosti krajem 20. i po\u010detkom 21. veka. Danas gotovo da ne postoje materijali, mediji ili tehnologije koje ne koriste savremeni umetnici, a za teme umetnici uzimaju sve ono \u0161to ih okru\u017euje u savremenom svetu. \u010cesto se u poslednje vreme postavljaju pitanja \u010demu te\u017ei savremena umetnost i kakav je odnos umetnosti i umetnika prema dru\u0161tvu, prirodi, istoriji i kulturi.<\/em><\/p>\n<p><em>Francuski teoreti\u010dar umetnosti i filozof \u017dor\u017e Didi-Iberman izneo je tezu o mogu\u0107nosti postojanja jedne umetnosti bez i\u010deg fiktivnog i latentnog, umetnosti sasvim svetovne, reifikovane, koja ne izra\u017eava ni\u0161ta drugo osim svoje fenomenolo\u0161ke prisutnosti. Me\u0111utim, i takva umetnost ipak poseduje svoje sasvim precizno zna\u010denje koje je Iberman sa\u017eeo u tvrdnji : \u201eKvalitet i mo\u0107 minimalisti\u010dkog objekta upu\u0107uje na fenomenolo\u0161ki svet iskustva\u201c. Poreklo minimalisti\u010dkog objekta je u tradiciji apstraktnog slikarstva, a osnovni cilj minimalista bio je da stvore objekat potpuno li\u0161en svakog traga iluzionizma prostora odnosno tip objekta kao \u010distog i punog volumena, konkretne stvari. U ovim re\u010dima mo\u017eemo, bar jednim delom, prepoznati umetnost Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107. Slo\u017een i dugotrajan postupak rada, proces nastanka umetni\u010dkog dela, u\u010dinili su da radovi Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 iza\u0111u iz dvodimenzionalnosti slikarskog platna i dobiju tre\u0107u dimenziju odnosno postanu objekti koji imaju vi\u0161e uglova posmatranja. Posmatra\u010d mo\u017ee stajati ispred slike i posmatrati je ili je gledati sa strane i na njegov vizuelni utisak u velikoj meri uti\u010du sna\u017ena reljefnost dela i refleksija svetlosti po fakturi. Slike \u2013 objekti su monumentalnih dimenzija, monohromni, sa naizgled jednoli\u010dnom, uglavnom reljefnom strukturom izuvijanih linija, ravnih linija, ta\u010dkica, koje nastaju kao posledica samog procesa rada. Jer umetnica ne slika svoje slike ve\u0107 ih pravi, gradi, nanose\u0107i slojeve razli\u010ditog materijala &#8211; papira, zavoja, pepela&#8230; Boja nije naneta na povr\u0161inu ve\u0107 je sastavni deo materijala, u samoj je materiji kojom umetnica gradi sliku. Struktura radova podse\u0107a na primarne prirodne forme izgra\u0111ene od primarnih, prirodnih materijala \u2013 drveta (papir, karton), vode, vatre, pepela&#8230; Umetnica za svoje radove koristi upravo prirodne materijale i prirodne procese. Papirom koji sama pravi od otpadnog materijala (kartona), na dobro pripremljenoj podlozi platna re\u0111a slojeve, \u201ezida\u201c sliku koja na nekim radovima dobija strukturu nalik kamenu. Prirodni procesi su neophodni za nastanak ovih umetni\u010dkih dela, visoka temperatura vazduha da bi se slike br\u017ee su\u0161ile, vatra da bi se dobile tamne nijanse. Umetnica \u010desto pali reljefne povr\u0161ine, premazuje ih pepelom, itd. Ovakav na\u010din nastanka dela je dugotrajan i zahtevan, od pripremanja podloge, nano\u0161enja slojeva, njihovog uobli\u010davanje, skidanja nepotrebnog materijala, gla\u010danja, grebanja, urezivanja&#8230; Dobijena zgusnuta, sna\u017ena faktura je poput zgusnutih misli, u svakom radu ose\u0107aju se ujedno misaona napetost i sna\u017ene emocije. Kao da je u pitanju ispisivanje svojevrsnog atavisti\u010dkog jezika, jer dela su poput teksta, ispisanog najdubljim, skrivenim, mo\u017eda \u010dak i za umetnicu nejasnim emocijama. Na slikama-objektima jasno se uo\u010dava antagonizam mu\u0161kog postupka i \u017eenskog principa, ali koji su iskrenim, predanim radom i posve\u0107eno\u0161\u0107u harmoni\u010dno sjedinjeni u kona\u010dnom delu. <\/em><\/p>\n<p><em>Celokupan dosada\u0161nji opus Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107, bilo da su u pitanju slike, crte\u017ei ili objekti posve\u0107eni su \u010doveku, odnosno \u010dovekovom bi\u0107u, \u010dovekovoj egzistenciji. Kao i mnogi savremeni umetnici i Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je u potrazi za pitanjem \u0161ta to zna\u010di biti \u010dovek u dana\u0161njim okolnostima. Nazivi njenih ciklusa \u201eBiti \u010dovek\u201c, \u201eUsavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja\u201c, \u201eVoli svoju sudbinu\u201c, itd. upravo svedo\u010de o tome.\u00a0 Najnoviji ciklus \u201e\u010covek je priroda\u201c osloba\u0111a ono iskonsko u njoj, umetnica istra\u017euje su\u0161tinu \u010dovekovog bi\u0107a, njegovu vezu sa prirodom i njegovo otpadni\u0161tvo od prirode. Umetnica preispituje sopstvena unutra\u0161nja ose\u0107anja, ali istovremeno njeni radovi predstavljaju trag, svedo\u010danstvo opa\u017eanja i oslu\u0161kivanja \u010doveka, sveta, pojava i vremena u kojem \u017eivimo. Povratak \u010doveka prirodi i prirodnom na\u010dinu \u017eivota sve je vi\u0161e tema savremene umetnosti. Prilikom realizovanja ovih radova savremeni umetnici koriste razli\u010dite medije, razli\u010dite materijale i tehnike. Upotrebom neslikarskih materijala i na\u010dinom njihove obrade, slikarski postupak Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 mo\u017eemo povezati sa slikarstvom enformela u smislu \u201eposlednjeg naturalizma\u201c kako ga je definisao Lazar Trifunovi\u0107. Ipak, osim intimnih emotivnih stanja i razmi\u0161ljanja na ovim radovima mo\u017eemo prona\u0107i u izvesnom smislu \u010dak i anga\u017eovani stav umetnice prema de\u0161avanjima u dana\u0161njem dru\u0161tvu. Dela su posve\u0107ena \u010doveku, iskonskom u njemu, ali i \u010doveku u savremenom svetu ukazuju\u0107i na neophodnost njegovog osve\u0161\u0107enja odnosno na njegovo neosve\u0161\u0107enje, otu\u0111enje i izgubljenost u dana\u0161njem dru\u0161tvu. Sami materijali koje umetnica koristi imaju i simboli\u010dan karakter, npr. pepeo ozna\u010dava uspavano \u010dove\u010danstvo. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 u svojim ciklusima \u010desto stvara \u201eduple\u201c slike, kao pozitiv i negativ, koje ukazuju na odnose svetlog i tamnog, na igru dobra i zla, \u017eivota i smrti. Svi ovi elementi bili su prisutni i u prethodnim ciklusima, ali sada se uo\u010dava jedna zrelost u radu, osmi\u0161ljenost, jasno\u0107a izre\u010denog. Za Andreu Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 se mo\u017ee re\u0107i da prirodu i svet oko sebe posmatra mentalnim, duhovnim pogledom, a ne samo telesnim vidom.<\/em><\/p>\n<p><em>Otu\u0111enje \u010doveka od prirode, \u010doveka od \u010doveka, ratovi, bezobzirno crpljenje resursa i druga neadekvatna pona\u0161anja konstantno uzrokuju razli\u010dite prirodne katastrofe. Na na\u0161 nemar, priroda uzvra\u0107a udarac. Me\u0111utim, uni\u0161tavanje prirode nije vezano samo za savremenog \u010doveka, jer su i razli\u010diti na\u010dini upotrebe prirodnih resursa ranijih civilizacija izazivali sna\u017ene promene u prirodi. Danas, u 21. veku, neznanje se sve manje mo\u017ee uzeti kao izgovor za uni\u0161tavanje prirode. <\/em><\/p>\n<p><em>Radovi Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 su problemskog karaktera, ona preispituje sebe, svoje misli, iskustva, emocije, i na taj na\u010din, kao deo prirode i deo dru\u0161tva ona preispituje \u010ditavo \u010dove\u010danstvo. Iz tog razloga njene poruke su, iako potekle iz izrazito li\u010dnog, subjektivisti\u010dkog stava i ose\u0107anja, \u017eivotne, univerzalnog karaktera, ona deli svoje misli, saose\u0107a, pati i nada se, istrajava i izdr\u017eava na ovom svetu. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 ne mo\u017ee, i ne \u017eeli, da poput velikih ideja moderne umetnosti, na \u010dije pojedine pravce formom njena dela podse\u0107aju, menja svet, ve\u0107 poku\u0161ava da svojim, iako sna\u017enim umetni\u010dkim stavom, nenametljivo pru\u017ei svoje emocije i misli kao li\u010dni doprinos u osve\u0161\u0107ivanju \u010doveka i njegovom povratku sebi i svojoj su\u0161tini. <\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><em>*\u010covek je faza prirode i vredi samo onoliko koliko je u vezi sa prirodom<\/em><\/p>\n<p><strong><em>\u00a0J<\/em><\/strong><em>anuar 2016. \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><\/p>\n<hr style=\"color: #ff0000;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><em>Sun\u010dica<\/em><em> Lambi\u0107-Fenj\u010dev \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 Andrea<\/em><em> Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u2019s nature<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>\u201eMan is a phase of nature, and only as he is related to nature does he really matter\u2026\u201d \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><em>Frank Lloyd Wright <\/em><\/p>\n<p><em>Despite the achieved freedoms, art today still has a significant social and political responsibility. Regardless of cultural diversity caused by history and aesthetic practice of the places the artists come from, there are certain issues and themes that are universal and typical of modern society and modern way of life. Considering certain issues, we can recognize the meaning of a work of art, explore the use of certain materials, technique, form and content, as well as complex conscious and unconscious, thought and emotional impacts on its creation. Although many of the problems of modern man are universal, the experience of coping with or overcoming them is different, individual, and so the art that responds to this is subjectivist and extremely intimate.<\/em><\/p>\n<p><em>We can say that the Industrial Revolution brought new ways of thinking and understanding, both in everyday life and in art. The use and development of new technologies, on the one hand, undoubtedly advanced and improved living conditions, but on the other hand, the balance between man and nature began increasingly to collapse. The development of consumer society and consumer attitude towards nature slowly began to disrupt the environment and the man gradually began to destroy himself. Also, technological development brought many innovations in art as well. The rise of the bourgeoisie, the start of mass production, the expansion of profane compared to sacral, mythological and heroic themes, the invention of photography, modernist faith in progress, etc. caused a change of perception in relation to past experience, led to new insights that can be observed in the history of modern art, there is the noticeable presence of analytical line that finally leads to dematerialization of an art object. Art today involves complex interrelations between art, society, nature, science and technology that bring new forms of artistic expression breaking down the traditionally set boundaries among these areas and significantly changing the contextualization and reception of art in the late 20th and early 21st century. Today there are almost no materials, media or technologies which are not used by modern artists, the themes that artists choose include everything that surrounds them in the modern world. The questions that have often been asked lately are what the contemporary art tends toward and what the attitude of art and artist toward society, nature, history and culture is.<\/em><\/p>\n<p><em>French art theorist and philosopher Georges Didi-Huberman put forward the thesis about the possibility of existence of an art without anything fictive and latent, an art entirely secular, reified, expressing nothing other than its phenomenological presence. However, even such an art does have its very precise meaning which Huberman summed up in the statement: &#8222;The quality and power of minimalist object refers to the phenomenological world of experience.&#8220; The origin of minimalist object is in the tradition of abstract painting and the basic aim of minimalists was to create an object completely devoid of any trace of illusionism of space or a type of an object as pure and full of volume, concrete things. In these words we can, at least in part, recognize the art of Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107. Due to the complex and lengthy procedure of work, the process of creating a work of art, Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u2019s works got out of the two-dimensionality of the painting canvas and got the third dimension, i.e. they became objects that have multiple viewing angles. An observer may stand in front of the painting and watch it or look at it from the side and his visual impression is largely influenced by strong relief of the work and reflection of light on the surface. Paintings &#8211; objects are of monumental proportions, monochrome, with seemingly monotonous, mostly relief structure of twisting lines, straight lines, dots, arising as a result of the working process. Because the artist does not paint her paintings, but creates them, develops them, applying layers of different materials &#8211; paper, bandages, ash &#8230; Colour is not applied to the surface, it is an integral part of it, it is in the very matter with which the artist builds up her picture. The structure of her works is reminiscent of primary natural forms constructed from primary, natural materials &#8211; wood (paper, cardboard), water, fire, ash&#8230; The artist herself uses natural materials and natural processes for her works. Using the paper that she makes herself from waste material (cardboard), she applies layers on the well-prepared canvas base, she &#8222;builds up&#8220; a picture which in some works has a structure similar to the stone. Natural processes are essential for the creation of these works of art, high air temperature for faster drying, fire in order to obtain dark shades. The artist often burns relief surfaces, coats them with ash, etc. This way of creation of a work is time-consuming and demanding, from preparing the base, applying layers, their shaping, removing unnecessary material, polishing, scraping, engraving&#8230; The resulting condensed, strong surface is like condensed thoughts, in every work both thought tension and strong emotions can be felt. As if it is about writing a sort of atavistic language, since works are like text, written with deepest, hidden, vague emotions perhaps even for the artist. In the pictures-objects there is clearly observed antagonism of men\u2019s act and women\u2019s principle, but which are, through honest, hard work and dedication, harmoniously combined in the final work.<\/em><\/p>\n<p><em>The entire oeuvre of Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 so far, be it paintings, drawings or objects is dedicated to the man, i.e. a human being, his existence. Like many contemporary artists, Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 is also searching for the answer to what it means to be a man in today&#8217;s circumstances. The titles of her cycles &#8222;Being a man&#8220;, &#8222;Improving the skill of existence&#8220;, &#8222;Love your destiny&#8220;, etc. testify to this. Her latest cycle &#8222;Man is nature&#8220; releases the primordial in her, the artist explores the essence of human being, his relationship with nature and his apostasy from nature. She examines her own inner feelings, but at the same time her works represent a trace, a testimony of observations and listening to a man, the world, phenomena and the time we live in. The return of the man to the nature and the natural way of life is more and more the theme of contemporary art. When creating these works, contemporary artists use different media, different materials and techniques. For the use of non-painting materials and the way of their processing, the painting process of Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 can be connected with the painting of informel in terms of &#8222;the last naturalism&#8220; as defined by Lazar Trifunovi\u0107. Still, besides the intimate emotional states and thoughts, in these works we can also find in a sense an even engaged attitude of the artist towards what is happening in society today. Her works are dedicated to the man, the primordial in him, but also to the man in the modern world, pointing to the necessity for his awakening or his non-awakening, alienation and disorientation in today&#8217;s society. The materials which the artist uses also have a symbolic character, for example ash means dormant humanity. In her cycles, Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 often creates &#8222;double&#8220; paintings, as a positive and a negative, which indicate the ratio of light and dark, the play of good and evil, life and death. All these elements were present in her previous cycles as well, but now we can recognize maturity in her work, meaningfulness, clarity of the said. It can be said that Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 views the nature and the world around her with a mental, spiritual look, not only with physical sight.<\/em><\/p>\n<p><em>The alienation<\/em><em> of the man from the nature, man from man, wars, reckless depletion of resources and other inappropriate behaviour constantly cause various natural disasters. Nature strikes back to our negligence. However, the destruction of nature is not only related to the modern man as different ways of the use of natural resources by previous civilizations caused strong changes in nature. Today, in the 21st century, ignorance can less and less be taken as an excuse for the destruction of nature.<\/em><\/p>\n<p><em>Works<\/em><em> by Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 are problem-based in character, she examines herself, her thoughts, experiences, emotions, and that way, as a part of nature and part of the society she examines all of humanity. For this reason her messages, although deriving from very personal, subjectivist attitude and feelings, are related to life, they are universal in character, she shares her thoughts, she sympathizes, suffers and hopes, persists and endures in this world. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 can not, and does not want, like the great ideas of modern art, whose particular directions her works resembles in form, to change the world, but tries, with her, although strong artistic attitude, to unobtrusively offer her emotions and thoughts as a personal contribution to the awakening of the man and his return to himself and his essence.<\/em><\/p>\n<p><em>January 2016.<\/em><\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><em style=\"font-style: italic;\"><strong style=\"font-weight: bold; font-style: inherit; color: inherit;\">Sava Stepanov<\/strong><\/em><\/p>\n<p><strong><em>Personalno poreklo modernizma u slikarstvu Andree <\/em><\/strong><strong><em>Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>Slikarstvo Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je problemskog karaktera. Radi se o minimalisti\u010dkim, monohromijskim radovima u kojima su pretpostavke slike, pogotovo njena povr\u0161ina (kao kategorija koju slikarstvo ne deli ni sa jednim drugim sistemom slika), primarnog karaktera i dejstva. Ta povr\u0161ina\u00a0 je \u201e\u010dista\u201c, kartezijanski je svedena, definisana je naj\u010de\u0161\u0107e \u201ezatamnjenom i potisnutom toplinom boje\u201c (Klement Grinberg), na njoj je mali broj pikturalnih doga\u0111anja (ili su ta doga\u0111anja definisana kao jednoli\u010dni i maksimalno multiplicirani broj utisnutih ta\u010dkica koje se pretvaraju u jednoli\u010dno struktuiranu celinu) \u2013 \u010dime su eliminisane sve mogu\u0107e konvencije o klasi\u010dnoj pikturalnosti kao umetni\u010dinoj te\u017enji. Neke slike su vi\u0161e napravljene nego \u0161to su naslikane. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 gradi svoje povr\u0161ine tako \u0161to \u201efabri\u010dki\u201c jednoli\u010dno preslikava povr\u0161inu, ili u slojevima nanosi rastopljenu papirnu masu. Iako se radi o crnoj ili beloj slici, dakle o povr\u0161inama uglavnom zasnovanim na dejstvu neboja, ovde se mo\u017ee govoriti o efektu samouspostavljenog dejstva bojene materije i materijala. Dakle, boja nije nanesena na povr\u0161inu nego je ona, sintetisana sa materijalom \u201epodloge\u201c &#8211; sastavni konstituent same povr\u0161ine slike. Sve ove slike su hotimi\u010dno monumentalnih dimenzija, te se na taj na\u010din ostvaruje ubedljiva napomena o slici \u2013 predmetu. Jer, na kraju, kako bi to rekao ve\u0107 citirani Grinberg, na takve tvorevine reagujemo kao na autenti\u010dne slike \u201ena osnovu jedinstva koje odaju pri samo jednom pogledu\u201c&#8230; <\/em><\/p>\n<p><em>Na osnovu ovih konstatacija o umetni\u010dkom konceptu Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 mogu\u0107e je govoriti kao o ekskluzivno modernisti\u010dkom stavu&#8230; Njen analiti\u010dki odnos i briga\u00a0 o ontolo\u0161kim problemima slike\/slikarstva nas nedvosmisleno upu\u0107uju na takav zaklju\u010dak. Me\u0111utim, postoji fina distinkcija: ova umetnica stvara u vremenu postmodernizma, u vremenu posle iskustva tzv. \u201edruge moderne\u201c i svojevrsne \u201eumetnosti u plinovitom stanju\u201c. Jednostavno, pravolinijsko opetovanje istorijskih modernisti\u010dkih postupaka i pokloni\u010dki dosledno ponavljanje modernisti\u010dke filozofije \u2013 nije primereno svetu i vremenu u kome ova umetnica \u017eivi i stvara. Jer, skoro celokupno \u017eivotno iskustvo Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107, a stvarala\u0161tvo potpuno, ostvareno je u vremenu permanentne krize (raspad SFRJ i doga\u0111aji iz fatalnih devedesetih, bombardovanje iz 1999-te, tranzicijska kriza posle 2000-te, svetska ekonomska kriza na kraju prve decenije novog veka). To je vreme u kome su umetnost i umetnici statusno zapu\u0161teni i potcenjeni te su otuda primorani da \u0161tite vlastiti dignitet. Oni koji su posedovali nagla\u0161enu svest o \u201ebi\u0107u umetnosti\u201c nastojali su da budu \u201especijalisti\u201c u svojoj oblasti i otuda se pojavila ta diskretna \u017eelja za modernizmom. Naravno, \u201ediskretni modernizam\u201c ne podrazumeva drasti\u010dna na\u010dela, ali insistira na obnavljanju zna\u010daja osnovnih modernisti\u010dkih principa, probli\u017eavanje onoj poziciji u kojoj \u201eumetnost ima pravo na zasebnost ne da bi se izdvojila ve\u0107 da bi bila primer drugim znanjima i drugim\u00a0 praksama\u201c (F. Mena). Danas, u specifi\u010dnoj atmosferi globalizma, kako to konastatuje\u00a0 Fran\u010desko Bonami \u201eu dana\u0161njoj eri globalizma svet umetnosti vi\u0161e nije u stanju da pogleda u svoje sredi\u0161te. Slike nisu samo slike, nego antropolo\u0161ke, politi\u010dke i socijalne izjave&#8230;\u201c\u00a0 Upravo zbog toga o\u010digledna modernisti\u010dka analiti\u010dnost u umetnosti Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 obele\u017eena je subjektivizmom i personalno\u0161\u0107u. Ma koliko jasno medijski profilozofirana i realizovana \u2013 njena slika ne pori\u010de svoje antropolo\u0161ko poreklo, umetnica ne izbegava odre\u0111ene sadr\u017einske refleksije iz vlastitog iskustva. Otuda naslov izlo\u017ebe <\/em><em>\u201cUsavr\u0161avanje ve\u0161tine postojanja\u201c <\/em><em>ba\u0161 kao i nazivi njenih slika\u00a0 (Voli svoju sudbinu \u2013 krvotok; Voli svoju sudbinu \u2013 di\u0161em; Voli svoju sudbinu &#8211; kosmos; Privid, Sagorevanje, Vra\u010d&#8230;) koji, izravno i sugestivno,\u00a0 \u201eupu\u0107uju\u201c gledaoce na odre\u0111ene principe koje ona nudi kao \u201eporuku\u201c. Ka vi\u0161ezna\u010dnim napomenama o egzistencijalnim pitanjima \u2013 Andrea kre\u0107e od\u00a0 vlastite ose\u0107ajnosti. Povodom svojih slika \u201enapravljenih\u201c slojevitim nano\u0161enjem bojene papirne mase gde je povr\u0161ina zbog procesa su\u0161enja reljefno struktuirana i ispucana, umetnica govori o vlastitim asocijacijama: \u201eKao kora drveta, kao duboke bore na vratu moga dede, kao prirodna struktura&#8230;\u201c Pri tome Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 nikako ne nastoji da povr\u0161inskoj fakturi i strukturi slike dodeli sadr\u017einska zna\u010denja, jo\u0161 manje da gledao\u010devoj percepciji predlo\u017ei vizuelnu evokaciju. No, ona bez ustezanja dozvoljava sebi (a i posmatra\u010du) da je slika \u201eponese\u201c ka svakodnevnim situacijama \u2013 slika ima svoje istinsko \u017eivotno poreklo, ona je pritajeni nosilac Andreinog autobiografskog iskustva, izazvana je svakodnevnim \u017eivotnim povodima; posledica je umetni\u010dinog delovanja i njenog stvarala\u010dkog poriva, njenog vitalizma, njenog egzistencijalnog opredeljenja&#8230;\u00a0 Ili: \u017eivot = slika. A upravo zbog toga ove slike poseduju svoju zasebnu egzistenciju, svoju autenti\u010dnost i svoju posebnost&#8230;<\/em><\/p>\n<p><em>Decembar 2010<\/em>.<\/p>\n<hr style=\"color: #ff0000;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><em>Sava Stepanov<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em><strong>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u2019s Art of Painting &#8211; Personal Origins of Modernism<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>The painting of Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 focuses on issues. Her works are minimalistic and monochromatic where presuppositions are images, in paritcular their surfaces (a category the art of painting does not share with any other system of imaging) which, in terms of charcter and effect, are primary. The surface is \u201cclean\u201d, reduced in the Carthusian sense, in appearance it is mostly \u201cdark and subdued with the warmth of color\u201d (Clement Greenberg), with few pictorial events (or events that appear uniform by way of a multicplicity of impressed minute points congealing itno a uniform, structured, whole) \u2013 and hence it eliminates all conventions of the classical art of painting aimed at artistically. Some paintings are more of a construction than a painting. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 constructs her surfaces by \u201cindustrially\u201d and uniformly copying the surface or by building up, in layers, of melted paper mass. Even in black or white paintings, whose sufaces are mostly based on the effect of non-colours, one can argue that the result is a self-established effect of coloured matter and material. The colour is not built onto a surface but it synthesises with the \u201csurface\u2019s\u201d material<\/em><\/p>\n<p><em>&#8211; it becomes a constituent element of the painting\u2019s own surface. All paintings are intentioanlly monumental in dimension and thus offer a convincing comment on the painting \u2013 object. As Greenberg, who we already cited, would say, we react to such works like we do to authentic images \u201cbased on the unity they reflect at a single sight\u201d.<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0On the basis of conclusions regarding the artistic concept of Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 one can refer to it as an exclusive modern stance. Her analytical attitude and concern about the ontological problems of images\/painting lead us, unambiguously, to such a conclusion. There is, however, a fine distinction: this artist creates in postmodernism, a period succeeding the so-called \u201csecond modernity\u201d and, very specific, \u201cart in a gaseous state\u201d experience. Simply put, a linear replication of historical modernistic procedures and a humble and consistent repetition of the philosophy of modernity \u2013 is not appropriate in the world and times this artist lives and works in. Practically all Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u2019s life experience and her entire creative experience occurred in a time of permanent crisis (the breakdown of the SFRY and the fatal events in the 1990s, the bombing in 1999, the transition crisis following the year 2000, the world economic crisis at the end of the first decade of the new century). This was a time when the status of art and artists was neglected, when they were underestimated andhence forced to protect their own identity. Those who had a heightened awareness about \u201cart\u2019s being\u201d tried to be \u201cexperts\u201d in their field which gave rise to a discrete desire for modernity. Naturally, \u201cdiscrete modernity\u201d does not mean drastic principles but it insists on restoring the significance of the fundamental principles of modernity and aims for a position in which \u201cart has the right to its singularity not in order to distance itself but in order to act as an example to other knowledge and practice\u201d (F. Menna). In this day, in the specific climate of globalism, as Francesco Bonami concludes: \u201cin this age of globalism the world of art is no longer able to look into its essence. Paintings are no longer simply paintings but are anthopological, political and social statements\u201d. It is precisely because of this that the analytical modernity in Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107\u2019s art is marked with subjectivity and the personal. However clearly prophilosophical and actualised \u2013 her paintings do not negate their anthropological origins, the artist does not avoid certain reflections on contents from her own experience. Hence the title of the exhibition: \u201cPerfecting the Art of Being\u201d as well as the titles of her paintings (Love Your Destiny \u2013 Blood Circulation; Love Your Destiny \u2013 I\u2019m Breathing; Love Your Destiny \u2013 The Cosmos; Illusion, Combustion, Sorcerer) which explicitly suggest, \u201cdirect\u201d, the viewer toward certain principles that she offers as a \u201cmessage\u201d. Andrea sets off with her own sensitivity toward a multiplicity of comments on existential issues. Referring to her paintings \u201cconstructed\u201d by building up coloured paper masses and the surfaces which, due to the drying process, attain a relief-like, cracked, structure, the artist says that her associations are: \u201cThe bark of a tree, the deep wrinkles on my grandfather\u2019s neck, a natural structure\u201d. Nevertheless, in no way does Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 attempt to attribute meaningful content to the superficial texture and structure of her paintings, and even less to suggest a visual evocation to the viewer\u2019s perception.Instead, she allows herself (and the viewer) to be \u201ccarried away\u201d freely toward every day situations \u2013 the paintings have their own, genuine, roots in life, they are the concealed bearers of Andrea\u2019s autobiographical experience, they are provoked by every day life situations; they are the result of an artistic act and of her creative impulse, her vitality, her existential orientation. Or, to put it thus: life = painting. This is precisely why these paintings have their individual existence, their authenticity and specificity.<br \/>\n<\/em><\/p>\n<p><em>December 2010.<\/em><\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><span style=\"color: #000000;\">\u00a0 \u00a0<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/strong><em>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em><strong>Iva<\/strong><\/em><strong><em>na Benovi\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n<p><strong><em>Biti \u010dovek<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>Savremene tendencije ka po\u0161tovanju rodnih razlika podrazumevaju, u doma\u0107oj sredini, slash pri definisanju ne\u010dije profesije (psiholog\/psiholo\u0161kinja, doktor\/doktorka itd.) pa tako zahtevaju i razlikovanje umetnice od umetnika.<\/em><\/p>\n<p><em>Kada se na google image search kao klju\u010dna re\u010d ukuca \u201e\u017eenska umetnost\u201c (u raznim varijacijama \u2013 \u201efemale artists\u201c, \u201ewomen&#8217;s art\u201c itd) pojavljuju se hiljade fotografija, a ono sto na njima vidimo mo\u017ee stati u ovaj pasus: \u017eenski portreti, intimisti\u010dki enterijeri i mrtve prirode, slike porodice, Rosalba Carriera, deca, fotografije radikalnih feministkinja, slike \u010duvenog performansa Shigeko Kubote, Frida Kahlo, \u017eenski magazini, frontispisi knjiga Griselde Pollock, autoportreti, dosta ru\u017ei\u010dastog (popularnog \u201eroze\u201c), kostimi, Angelica Kauffmann, dekorativno i egzoti\u010dno slikarstvo i skulptura, stilizovani crte\u017ei na kojima je neretko predstavljeno \u017eensko telo \u2013 kao objekat vi\u0111en o\u010dima mu\u0161karca, ili iscrpljeno anoreksijom \u2013 \u017eenskom bole\u0161\u0107u modernog doba, ili pak pin-up kao projekcija \u017eelje autorki da se ugledaju na nametnute im kanone lepote ili da pokazu prezir prema istima. Posebno duhovit rezultat dobija se kada se ukuca isti pojam na srpskom jeziku \u2013 prvo \u0161to vidimo jesu uputstva kako napraviti vez, goblen, milje. \u017dena kao \u017eena, \u017eena kao borac\/ feministkinja, \u017eena kao \u017ertva (mu\u0161karca, dru\u0161tva, sopstvene prirode). Mada se ovakva letimi\u010dna pretraga nikako ne sme uzeti kao apsolutno referentna, ipak je u nekom smislu ilustrativna kada je re\u010d o op\u0161toj slici koja se vezuje za \u017eenu u umetnosti.<\/em><\/p>\n<p><em>Ono \u0161to je na prvi pogled zajedni\u010dko svim ovim \u201egoogle images\u201c jeste jedan, ponekad dozirani a neretko i overdozirani, intimizam, koji se u tematskom smislu ogleda pre svega u bavljenju vrlo ograni\u010denom problematikom.Ova pojava istorijski se mo\u017ee opravdati polo\u017eajem \u017eene u dru\u0161tvu, ali utoliko vi\u0161e iznena\u0111uje, kada je re\u010d o savremenom stvarala\u0161tvu, taj tematski okvir u koji je neretko zatvorena umetnost \u017eena. \u010cesto \u010dak i potpuno apstraktne slike odi\u0161u tim \u201e\u017eenskim kvalitetom\u201c, makar u asocijativnoj sentimentalnosti koja se naslu\u0107uje u izboru boje i oblika.<\/em><\/p>\n<p><em>Ako je ve\u0107 potrebno povu\u0107i slash i odrediti Andreu Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 kao umetnicu, onda se mora ista\u0107i i to da je ona me\u0111u retkim umetnicama \u010dije delo ima malo \u0161ta zajedni\u010dkog sa gore pomenutim shvatanjima \u017eenske umetnosti. Tim pre \u0161to se njeno slikarstvo nastavlja na tradicije apstraktnog ekspresionizma \u2013 onog pravca koji je u literaturi istican kao \u201emu\u0161ka\u201c, \u201ema\u010do\u201c umetnost. Ono je energi\u010dno, ekspresivno po prirodi i efektima i stihijsko po na\u010dinu nastanka, ali njena umetnost ne podrazumeva prosto preno\u0161enje podsvesnih impulsa na slikarsko platno. Dok njene slike i crte\u017ei odaju impulsivnost u vidljivim tragovima samog procesa slikanja, grebanja po povr\u0161ini, energi\u010dnih i spontanih poteza, njene skulpture i instalacije sa druge strane pokazuju duboko promi\u0161ljanje koje im je prethodilo. Kori\u0161\u0107enjem ne-lepih materijala i boje, pravljenjem paradoksalnih i neretko bizarnih kombinacija kao \u0161to je pup\u010dana vrpca u ne\u010demu \u0161to bi se najpribli\u017enije moglo odrediti kao mrtva\u010dki kov\u010deg, Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 svojim delima generi\u0161e sna\u017ean vizuelni, mentalni i emotivni utisak koji se mo\u017ee uporediti sa efektom koji izazivaju neka ikoni\u010dka dela istorije moderne umetnosti, kao \u0161to je instalacija Eda Kienholtza sa bolni\u010dkom sobom.<\/em><\/p>\n<p><em>U njenoj umetnosti ne postoji ni\u0161ta \u0161to bismo odredili kao dekorativno, \u010dak ni lepo u konzervativnom smislu tog termina. Uprkos tome, njena vizija sveta nije defetisti\u010dka, upravo suprotno. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 nije okupirana \u017eenskim ili mu\u0161kim temama, ona ne tone u individualnu analizu i ne prepu\u0161ta se intimizmu. Njene teme su univerzalne, ona glorifikuje lepotu \u017eivota pokazuju\u0107i ru\u017eno\u0107u smrti, insistira na kretanju prikazuju\u0107i opasnost stagnacije \/ vrtloga, slavi trenutak koji stane u otkucaj isti\u010du\u0107i njegovu prolaznost. Svojim delima \u017eeli da probudi, prodrma, pokrene. Tako\u0111e, ona pokazuje jedan mogu\u0107i put odupiranja potrebi da se stane, fizi\u010dkom i mentalnom energijom koju ula\u017ee u svoj rad.<\/em><\/p>\n<p><em>Tekst <em style=\"font-weight: inherit; color: inherit;\">Ivane Benovi\u0107\u00a0<\/em>u katalogu izlo\u017ebe &#8220; Biti \u010dovek&#8220; Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 u Arte Galeriji, 15.08-30.08.2009.<br \/>\n<\/em><\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><em>Bratislav Ljubi\u0161i\u0107, o izlo\u017ebi Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 u Arte galeriji<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>U \u201eArte-galeriji\u201c, u Svetogorskoj ulici, u toku je izlo\u017eba Andree Ivanovi\u0107-Jak\u0161i\u0107. Pored uobi\u010dajenog centralnog dela &#8211; ne zaboravimo: u ovoj galeriji je obi\u010daj da se izla\u017ee jedna slika\/skulptura\/crte\u017e itd. , umetnica se pretstavila i instalacijama,<\/em><em> jo\u0161 jednim velikim crte\u017eom\/slikom i slikama u duhu enformela.\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>U<\/em><em>\u00a0predgovoru kataloga Ivana Benovi\u0107 postavlja krucijalno pitanje koje sam razmatrao u ovoj rubrici vi\u0161e puta: kakva je to granica izme\u0111u mu\u0161ke i \u017eenske umetnosti i u kojoj meri je opravdana prisutnost kose tanke &#8211; ona nije deo su\u0161tine \u0107irilice: kosa tanka-uspravna debela &#8211; kada je re\u010d o profesijama? Na primer: profesor\/profesorka, doktor\/doktorka i da ne nabrajam dalje. Postoji u knji\u017eevnosti tzv. \u017eensko pismo sa nagradama koje se isklju\u010divo dodeljuju anatomskim \u017eenama a ne onima po ose\u0107aju pa bile likom \u010dak i mu\u0161ki. Tako je re\u010d i o likovnoj umetnosti, a da paradoks se\u017ee daleko i duboko, pomenu\u0107u nedavnu tvrdnju jedne \u017eenske aktivistkinje koja tvrdi da je \u017eenski \u0161ah mnogo ne\u017eniji i humaniji! Dobro, to je jedna od prepreka da se govori o fenomenu zvanom delo i da se negira sve ono \u0161to dobro umetni\u010dko delo \u010dini. Ispravno Ivana Benovi\u0107 zaklju\u010duje da to sa Andreom nema dodirnih ta\u010daka, \u010dak naprotiv!Ona kao da je pre\u0161la u suprotni tabor i postala \u201ema\u010do-slikar\u201c. Jeste: robusnost i odbojnost instalacija jer se bave smr\u0107u i nemaju \u201eroza-ljupkost\u201csvakako da ne spada u tezu o \u017eenskoj umetnosti. Bavljenje enformelom, materijom i traganjem za \u010dovekom i \u010dove\u010danskim uop\u0161te jo\u0161 vi\u0161e je udaljuju od pojma slikarka, a pribli\u017eava slikaru. I na kraju dve slike &#8211; jedna sa\u010dinjena od fotografija dece &#8211; nekoliko hiljada malih portreta je pore\u0111ano po horizontalnim i vertikalnim linijama &#8211; i crte\u017ea\/slike koji \u010dini na hiljadu slova lambda pore\u0111anih na isti na\u010din zaokru\u017euju celinu u malom o ovoj umetnici koju interesuje pre svega postojanje \u010doveka, tek onda dolazi bli\u017ee karakterisanje. Obe pomenute slike su zanimljive pre svega zbog delovanja celine, jedinstvenog bi\u0107a. Intenzivno zagledanje otkri\u0107e da je umetnici va\u017ean i svaki detalj: ona klasi\u010dna definisanost umetni\u010dkog dela mo\u017ee da deluje i celinom, ukupno\u0161\u0107u, ali i detaljem. To je ono \u0161to se mo\u017ee zaklju\u010diti iz izlo\u017eenog. Jasno je da za ovu umetnicu tek predstoji dokazivanje. Ali, o\u010digledno je da se u izabranom na\u010dinu sjajno snalazi.<\/em><\/p>\n<p><em>Jo\u0161 jedna pojedinost na ovoj izlo\u017ebi izaziva pa\u017enju. Naime, u poslednje vreme sve vi\u0161e je teoreti\u010dara koji zagovaraju misao da umetnost mora da bude religiozna. Ho\u0107e li to biti u duhu neke vere ili nekog politi\u010dkog ube\u0111enja nije va\u017eno. Ina\u010de, naro\u010dito likovna umetnost, pretvara se u puku dekorativnost, podjednako udaljenu i od \u017eivota i od duha same umetnosti. Ateisti\u010dka umetnost je samo mrlja u stvarala\u0161tvu i kao takvu je treba svakako zanemariti. Me\u0111utim, estetsko i komunikativno kod Andree jasno se suprotstavlja jednoj u su\u0161tini neta\u010dnoj i nepotrebnoj tezi. O\u010digledno se umetnosti oduzima njen fenomenolo\u0161ki karakter i od nje se gradi poslu\u0161nost poznatoj kao ilustracija politi\u010dkih, verskih ideja kao posledice dominacije ekonomike i nov\u010dane vladavine uop\u0161te. Dakle, umetnost kao tr\u017ei\u0161na vrednost bez obzira \u0161to se sve pomenuto zaodeva u duh tajne koju jedno umetni\u010dko delo nosi. Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je zaokupljena delom kao samosvojnim\u00a0jezikom koji je dovoljno mo\u0107an da se uspostavi komunikacija. Ova izlo\u017eba bez obzira na broj dela pokazuje kako se to posti\u017ee.\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je ro\u0111ena u Slavonskom brodu, 1979. godine. \u0160kolovanje je zavr\u0161ila u Novom Sadu &#8211; profesori Milan Blanu\u0161a i Milan Sta\u0161evi\u0107. Samostalno izla\u017ee od 2002., i ovo joj je \u0161esta samostalna izlo\u017eba.<\/em><em><br \/>\n<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><em>Avgust\u00a0<\/em><em>2009.<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<strong>Bratislav Ljubi\u0161i\u0107<br \/>\n<\/strong><\/em><\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n<p><strong><em>Dragan Hajrovi\u0107 o izlo\u017ebi slika i cre\u017ea \u201c Preobra\u017eaj \u201d Andree Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n<p><strong><em>Preobra\u017eaj<\/em><\/strong><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><em>\u00a0\u201cPostoji velika nesigurnost o po\u010decima slikarstva. Egip\u0107ani ka\u017eu da su ga oni izmislili \u0161est hiljada godina pre nego \u0161to je pre\u0161lo u Gr\u010dku, isprazno hvalisanje, razume se . Grci ka\u017eu da je prona\u0111eno u Sikionu, ili u Korintu, ali, svi se sla\u017eu da je nastalo iz obi\u010daja da se \u010dovekova senka zaokru\u017ei linijom. Prema tome prvo slikarstvo je bilo takvo. \u201c<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0(Plinije Stariji, Istorija prirode, knjiga XXXV)<\/em><\/p>\n<p><em>U situaciji gde ve\u0107 vi\u0161e od dve decenije na svetskoj likovnoj sceni ne postoji privilegovani model, ne postoji ono \u0161to se ponekad zvalo \u201c stil \u201c ili \u201c pravac \u201c umetniku na\u0161eg doba preostaje jedino da izo\u0161tri svoj iskaz , da podesi instrument i da se posveti unutra\u0161njoj konzistenciji svoga rada i da poku\u0161a ono \u0161to radi \u2013 bez obzira na medij koji mo\u017ee biti na \u0161irokoj skali , od sasvim tradicionalnog do visoko tehnolo\u0161kog \u2013 izvede na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Ispitivanje i razumevanje sopstvenih polazi\u0161ta stalna je preokupacija umetnika tokom celog njegovog stvarala\u010dkog \u017eivota .<\/em><\/p>\n<p><em>Andrea Ivanovi\u0107 Jak\u0161i\u0107 je stvaralac na \u010dijem polju traganja za autenti\u010dnim identitetom vidimo upravo taj proces uprnog i neprekidnog ispitivanja najdubljih korena njenog umetni\u010dkog stava , koji nam na ovoj izlo\u017ebi u vidu jednog osobenog iskaza i otkriva .<\/em><\/p>\n<p><em>Svedoci smo aktivnog i pa\u017eljivog preispitivanja jedne li\u010dne stvarala\u010dke nu\u017enosti koja na osnovu duhovne discipline i dubinskog promi\u0161ljanja sa jedne strane i sna\u017enog impulsa sa druge strane \u010dini osnovu \u2013 energetsku podlogu na kojoj se ostvaruje jedan osoben likovni senzibilet .<\/em><\/p>\n<p><em>Nastali radovi su pre svega otisci unutra\u0161njeg stanja svesti gde svaki pojedina\u010dni prikaz predstavlja trag-svedo\u010danstvo stvarao\u010deve asketske izo\u0161trenosti opa\u017eanja oslu\u0161kivanja sveta i pojava koje ga okru\u017euju .<\/em><\/p>\n<p><em>Na bri\u017eljivo pripremljenim podlogama postupkom potpunog nano\u0161enja bojenih povr\u0161ina , njihovog skidanja , sna\u017enog ucrtavanja linearnih konstalacija , precizno slikanih povr\u0161ina , razmazanih mrlja, ekspresivnih nanosa \u010detkom urezivanja ili struganja ogrebotina po materijom zasi\u0107enoj povr\u0161ini , autor ne samo da nam otkriva intimni dijalog koji vodi sa sobom ve\u0107 i proces ispisivanja sopstvenog teksta \u2013 \u010dinjenja dela .<\/em><\/p>\n<p><em>Intuitivno nanosi se negde zgu\u0161njavaju i sabijaju gde njihova ukr\u0161tanja , preplitanja i slojevitost pune sliku i tamne je dok su na nekim razre\u0111eni , olak\u0161avaju je , prazne rasvetljavaju . Razigravanje i borba tih elemenata , koji kao da poku\u0161avaju da pobegnu iz racionalnog postavljenog okvira da bi na kraju ipak ostali zadr\u017eani njegovom kohezionom silom &#8211; \u010dine da prikaz zra\u010di ekspresivnom energijom.<\/em><\/p>\n<p><em>Nastaju pikturalne tvorevine sa jednim osobenim koloritom koji je sracunat na neponovljivoj granici koja deli likovnu naivnost sa likovnim lukavstvom. Ovo budi u nama dijalekticku misao o jedinstvu suprotnosti koje cine \u017eivot: harmonije i razuma s jedne i nemira , stihijskog \u2013 podsvesnog sa druge strane.<\/em><\/p>\n<p><em>Slika koja nastaje iz takvih postupaka i takvog stanja svesti ukazuje se kao svojevrstan rukopis na \u010dijim se slojevima o\u010ditava smisao neprestanog doga\u0111anja , nastajanja i nestajanja,kretanja, prisustva, i\u0161\u010dezavanja i ra\u0111anja. U nekim radovima kao da nalazimo se\u0107anje na pradavne procese kada su se elementarne sile pretakale u znake . Na drugima u tamnim urezima i patini koju nose kao da se ulovilo vreme , \u0161to \u010dini da deluju poput ritualnih predmeta. One bude u nama i druge asocijacije ali vidimo da se celina njenih radova mo\u017ee sagledati i kao neprestano oslu\u0161kivanje protoka vremena.<\/em><\/p>\n<p><em>Arhetipska struktura i savremeni na\u010din mi\u0161ljenja prepoznaju jedan u drugom kao zov i odaziv \u010dine\u0107i su\u0161tinsko jedinstvo \u010dime Andrea uspeva da upravo svojoj intimnoj analizi stvarnosti obezbedi autoritet sna\u017eno artikulisanog kontinuuma. Va\u017ena osobina Andreinog stvarala\u0161tva i kreiranja portreta sveta u kome \u017eivimo je i prisutna i nagla\u0161ena odanost prema likovnom stvaranju kojoj kada dodamo vidljivu duhovnu zrelost njenog \u010dina ima\u0107emo ukupnu filozofsku sliku ove izlo\u017ebe.<\/em><\/p>\n<p><em>Na putu neprekidnog traganja po svojoj unutra\u0161njosti uz pomo\u0107 ve\u0107 stvorene vlastite umetni\u010dke tradicije Andrea i dalje uporno kora\u010da i neprestano zaokru\u017euje svoju senku.<\/em><\/p>\n<p><strong><em>Dragan Hajrovi\u0107 <\/em><\/strong><em>, jul 2005.<\/em><\/p>\n<hr style=\"height: 1px; color: #ff0000; border: 1px solid #CCCCCC;\" noshade=\"noshade\" size=\"1\" \/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nevena Martinovi\u0107 PREOBRA\u017dAJI PRIRODE (I) UMETNOSTI O STVARALA\u0160TVU ANDREE IVANOVI\u0106 JAK\u0160I\u0106 Topao vazduh, ugrejan od pe\u0107i koja se ne gasi, ispunjava prostor umetni\u010dinog ateljea. Polegli ili uspravljeni, tek za\u010deti ili gotovo ro\u0111eni, masivni objekti nabrekli od materije, naizgled miruju u &hellip; <a href=\"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/?page_id=530\">\u041d\u0430\u0441\u0442\u0430\u0432\u0438\u0442\u0435 \u0441\u0430 \u0447\u0438\u0442\u0430\u045a\u0435\u043c <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":40,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-530","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/530","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=530"}],"version-history":[{"count":70,"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/530\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1927,"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/530\/revisions\/1927"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.andreaivanovicjaksic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=530"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}